ponedjeljak, 28. prosinca 2009.

Godina za godinom...




Godina za godinom
a ja bez tebe u svojoj tisini
sam sebe tjesim
tu je uz tebe za tebe dise
za tebe moli
samo jos uvijek se boji...

Godina nova svaka
po jednu novu sijedu donese,
neku novu boru na mome licu ispise,
dali cu biti sijedi starac
kada mi ispucale usne dotaknu tvoje...

I svaku godinu novu
ja po jednu ruzu u vrtu zasadim
da mirisu kao kose tvoje,
da me podsjete
kako je divno zivjeti u dvoje...

Bas evo i godine ove stari vrtlar dodje
pita dali da osisamo ruze tvoje,
malo reda napravim u vrtu tvome...
ne...
nediraj ih pusti neka rastu,
pusti trnje njihovo do ulice...
pa zar nevidis starce
kako su me ove bodlje stisnule uz sebe,
nedaju do kapije da odem,
mislim vole me,
nedaju nikome...
nekako nezele niti da me povrijede...
nemoj starce ove ruze lomiti moje,
dodje mi kao da zelis skloniti mi oci njene
zelis lomiti nesto od zivota draze...
ne...nemoj,neljuti se
nediraj ovu divlju ruzu moju
za mene ona raste,
samo ja znam kako suzom da joj latice zaljevam
i sa koliko ljubavi svaki cvijet joj otvaram...

E moj sinko ostario sam i vidjeh svasta
ovim svojim umornim ocima,
ali nevidjeh takvu ljubav za svog vijeka,
i svake godine kada dodjem na tvoja vrata
znam koji me odgovor ceka,
ali eto vracam se iznova,
nesto me vuce,nesto sapuce,
da cu na tvojoj kapiji umjesto tebe
vidjeti lice njeno neljubljeno,
mislim da bih se ponovo rodio
kada bih docekao da vas dvoje budete zajedno...
rece starac sijedi i polako kapiju zatvori...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga