Odlazi tugo,
vise nedam da mi vrelim suzama
lice kvasis,
odlazi,
vise te sestrom necu zvati,
umri i ti bolu,
mada si brat mi bio
sve ove puste godine,
lomio me i lagao...
Lagao si svoga brata,
sada punim srcem ti kazem
umrii bolu prokleti,
umri bratu ne iskreni,
a i ti odurna sestro
kojoj ti je ime tuga,
udaj se vec jednom
i nadji svoj ukleti dom,
odlazite oboje zauvijek...
Predugo u vasim kandzama sam bio
srecu tek po malo osjetio,
i nanovo svaki put vracali ste me
u ledene tamnice vaseg ocaja...
Dostaaaa,
urlik moj po prvi put cu pustiti,
nikada moje snove
niste uspjeli razumjeti,
moje ledene ruke niste dali usreciti,
nikada brate i sestro
vi odurne nakaze zivota,
nikada niste svatili gdje mi dusa spava,
ali,
samo ona zna,
ona vas je pobjedila,
ona je voljela,
ona je plakala,
ona se molila,
ona pati i kada se sve lomi,
ona zna voljeti srcem cijelim,
ona moje snove u hladnoj postelji sniva
moje vlazne oci usnama brise,
ona je ta moja gorska Vila,
ona je ta koja kaze
"idemo moj Andjele sa nicega krenuti
i ponovo se roditi,
ja i ti sami u ljubavi"
ona
i samo ona,
moze me do smrti voljeti,
i nju
i samo nju
do smrti ce ovo srce voljeti...
