OPROSTAJNO PISMO...

Oprostite mi svi ali ovako mora biti.Neka oproste i oni koji su u mojim

pjesmama nalazili sebe i oni koji su zeljeli me,i oni koji nisu, i oni koji su

samo povremenu bili tu.Oprostite mi svi.Oprostite ako sam nekoga i

povrijedio,oprostite ako su moje suze u pjesmama bile toliko jake za one

koji su citali,oprostite sto je jedan muskarac plakao i suzama pjesme

pisao...oprostite sto sam pisao,to sam radio zbog nje...

Reci cu Vam istinu i to poslednju,neka ovo budu i poslednje rijeci jednog

Andjela...Zelio sam samo jedan kutak iz kojeg mogu pisati i ono sto

osjecam staviti tu da i drugi slicni meni mogu se u tim rijecima naci...Pisao

sam o njoj,pisao sam njoj,pisao sam mojoj Vili,pisao sam jedinoj zeni koju

ovo srce zeli.Svaku pjesmu sam posvetio njoj,ovo mjesto u nekom

virtualnom svijetu posvetio sam njoj,moje suze,moj san,moje samoce,moja

lutanja i cekanje suncanih jutara,posvetio sam njoj.Nikada nisam zelio biti

popularan,niti da moje pjesme neko objavi i na njima

zaradjujem,NEE,pisao sam ono sto mi iz srca izlazi,pisao sam dusom i

osjecajem.Pisao sam za nju...suze u ocima uvijek su bile za nju...jer je

jedina uz koju ova dusa umorna zeli ostariti...

Bol moju ne primajte licno,niti ove suze koje kvase tipke po kojima moji

prsti kucaju,na tren samo osjetite i zamislite svog Andjela kako place dok

ovo pise...svako slovo natopim po jednom suzom...i u svakoj tacki dajem

predah ovom srcu koje nemoze da kuca istim taktom kao onda kada je

smireno...istina je... bol cu ipak sam uzeti za sebe...Trudio sam se na sve

Vase komentare bar po neki da stavim svoj,trudio se da oni koji osjecaju

moje pjesme ne ostanu uskraceni za moje rijeci i kako se obracam njima,to

je kao da me ne interesuje njihova prisutnost tu...to onda znaci da nekoga

omalovazavam,ne nisam to zelio...trudio sam se,strasno sam se trudio da

uoblicim svoje rijeci i nekako bezbolno kazem da ovaj Andjel pripada samo

jednoj Vili.Oni koji me prate vec odavno, nije tesko moje rijeci preslikati i

reci to su moje poruke.Dovoljno je mojih par pjesama procitati i imate sliku

cijelu o Andjelu...i boju kose i boju ociju i lice u mnogim pjesmama sam

ugradio sebe i svoj lik.Pisao sam dusom i zelio sam da ona cita ono sto

pisem,jer sam pisao njoj...

Boli me dok ovo pisem,boli me ...strasno bole ove rijeci...

Znam da ce i mnoge od Vas ovo boljeti,ali kao mene nikada...

Ne krivite me,ne krivite sto samo nju mogu voljeti,ne krivite sto samo njoj

mogu pisati,ne krivite molim Vas sto samo nju zelim...

Vec odavno srce mi je uzela,svojim snovima...

Ta Vila je Arwen,ta Vila je Tina,ta Vila je Andjela uzela...

Jos jednom oprostite i ne krivite,moje pjesme ce da stanu,moju bol cu

skriti,moje ce usne ostati nijeme,a moje oci i tijelo vjerujem da ste sve imale

i ljubile.Nekome bi bilo drago da ga tolike zene zele i vole,ali ja nisam taj

meni je ipak dovoljna samo jedna koja ce do smrti me voljeti...

Neka bude muk i tisina,neka me odnese vjetar zaborava,neka moje ime

ostane prasina razasuta po dinama,neka moja ljubav bude poslednja moja

zelja da me poljubi toplim usnama...

Zelio sam svoju Vilu pjesmama dozvati,zelio sam svoj san imati,zelio sam

svoju kolibu i kamin topal,zelio sam sretan biti,zelio sam sa Vama svoje

osjecaje dijeliti,zelio sam jednom je dovesti i svima je predstaviti,zelio sam

od srece plakati,ali nije mi se dalo...

Oprostite tugu cu skriti,rijeci pokusati zaboraviti,svoje pjesme

ugasiti,kovceg bola sa sobom ponijeti i u tisini polako plakati jer moju

ljubav niste mogli razumjeti...

Oprosti mi moja Vilo,oprosti mi Tina,nemogu ti ljubavi pisati...oprostite

Mi svi...