Moju tugu u ocima
ko moze da svati,
budjenje usamljenim jutrima
ko da razumije,
san tisine u predjelu planine
ko moze da voli,
sirote ruke ko da prihvati
osim tebe,
ti razumijes,
ti volis,
ti me prihvatas,
ti me zelis,
ti ljubavi samo ti
mozes sve u meni da osjetis...
Zabranjuju i da volim,
na lomacu kletu me stavljaju,
mojom dusom
kao pocjepanim kaputom se igraju,
zasto,
zasto nemogu samo da volim
onog koga zelim,
pa zar nisam dovoljno tugovao,
zar nisam dovoljno poklanjao
ono sto sam mogao
zar nisam dovoljno usamljen bio,
zar nisam dovoljno plakao...
Evo i dusu na pladanj vam stavljam
i srce kidajte ,
svaki dio moga tijela imajte,
suzama mojim se napite
poslije gozbe objesne,
ali nju mi ne uzimajte
jer ona mi je sve,
bez nje
nema vise ni mene...
tako stidno,
tako grubo,
tako milo,
tako jednostavno,
tako bolno,
tako sretno,
reci cu
volim je...
