četvrtak, 2. srpnja 2009.

Mora miris...



Miris mora mi u nosu
dok jutarnje sunce
polako se spusta
na ovo preplanulo tijelo
svojim zrakama ga miluje,
volim ovu prvu usamljenu
jutarnju setnju uz obalu,
bosih nogu
koje propadaju u pijesak...

Ucini mi se da mogu razaznati
rijeci koje valovi donose
kao da kazu
Andjelu,
sinoc pod mjesecom
tu na mojoj obali
bili su dvoje zagrljeni
i do jutra se voljeli...

Na te zamisljene rijeci
sav zadrhtim,
sa sjetom u ocima pomislim
ko ce mene zagrliti
nocu strasno obljubiti
kose mi mrsiti
ko ce mene iskreno voljeti,
ehhh,
uzdahnem svativsi
ipak u ovoj setnji toliko sam
usamljen...
tad oborim glavu
kose pustim
ruke u prazne djepove stavim
i nastavim koracati ka
nigdje...

Tek poneki kliktaj galeba
probudi me iz mojih misli
trgne,
otvori mi oci
i eto za tren vidim
u susret ide jos jedna izgubljena dusa
sa bijelim vukom pored sebe seta...

Da izgleda predivno
u toj bijeloj haljini na sebi
prosto mami uzdah i
pogled se na njoj zaustavlja
zeli da bude uocljiva
primamljiva
a ipak toliko daleka...
necije rijeci ceka
da joj srce otvore,
nekada prije ona bi bila moj izazov,
ali sada odvec sam umoran
da bih joj zelio prici...

Jedino sto zelim je proci
a unaprijed znam
pogled cu osjetiti na sebi
dok ce cekati da nesto kazem
bilo koje rijeci
ali oprosti mi ti usamljena djevojko
nemogu ti pomoci
ja nisam taj
koji ti moze ljubav dati,
sa mnom mozes samo patiti,
a isuvise sam snen to znam
da bih mi mogla odoljeti,
zato molim te
neocekuj nista
zelim samo proci
jer te nemogu obici...

Samo cu se pognuti
poput nekog stidljivog klinca
koji drhti i boji
bilo sta reci
jer ce mucati,
tako me zamisli
i brzo cu iza tvojih ledja nestati...

Pomisli da nisam nizasto
nevrijedim niti pogleda tvog,
pomisli kako sam samo ruzan
i nemam nista na sebi da te privlaci,
pomisli i pomiri se u sebi
nemogu te usamljena djevojko voljeti
jer srce mi spava
u jednoj visokoj planini
jedna Gorska Vila ga cuva...

a to srce moje jadno
nezna niti jeli voljeno...

Broj komentara: 8:

  1. Samo reci odakle ta sva inspiracija,ma koje ta vila,ko si ti Andjelu,kako samo tolika bol u tebi?Na svaku pjesmu mi krenu suze,dali ces nekada prestati,reci ime,godine,ma bilo sta Andjelu,gdje to ides,sta to pratis,jeli ta zena vrijedna toliko da pises o njoj,ma okreni se Andjelu,okreni se pogledaj malo!!!!

    OdgovoriIzbriši
  2. Anđele !Već dobar dio puta pratim tvoj hod u pjesmi.Hvala i tebi što svoje osjećaje dijeliš sa svima nama koji te posjećujemo.Neznam kad si počeo ali hrabro svakako je.Nastavi.Pozdrav Iva

    OdgovoriIzbriši
  3. Misliš liobjaviti ove svoje poetske izričaje,Anđele?

    OdgovoriIzbriši
  4. Anđele! Što je pjesnik htio reći?Rečenica je o kojoj volim misliti,pa su me i tvoje pjesme ponukale na to a vidim da dobro držiš u neisvjesnisti posjetilje.Možda sam otkrila vilu a možda i ne,a možda je sve skupa pjesnička iluzija.Ponekad i sama pišem,pa mislim da pjesnici i nisu toliko irealni.Da zaključim,Gorska Vila mogla bi biti osoba koja postoji(kroz stih, glazbu,slike,videozapisi-vi kao da ju zovete),volite ju,patite za njom,a neznate voli li ona vas.Reći ću samo"Tko pita ne tuguje nit skita".E da sam ja na vašem mjestu ja bih drito pa kud puklo, puklo,u ovom svijetu je tak malo ljubavi a osobito takvih.Iskreno,neznam tko bi tolikoj ljubavi u vama i mogao odoljeti.Pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  5. Kad se sretnete tj.kad ljubav pobijedi,očekujem najljepše stihove.Hoćete li moći to Anđele ispuniti?

    OdgovoriIzbriši
  6. Vec jednom sam pisao o objavljivanju knjige,evo opet cu reci,knjiga o Andjelu i Vili ce biti jedna i jedina vec odavno je i smisljen naslov "Mozes li me voljeti bar malo" (nju pisem a podijelio sam sa vama samo male sazetke u pricama trazio sam je).Nju i dalje pisem i nestavljam je ovdje i ona jos nikom nije ponudjena od izdavaca.Dok za poeziju imaju vec dvije kuce iz Zagreba koje bi zeljele da izdam ljubavnu poeziju,za sada neka ide ovako nista nisam odlucio.Sa Vama cu svakako dijeliti svoje pjesme ko ih osjeca i ko ih zeli citati.Upravo zbog toga nisam nista odlucio trazeno je da stanem sa pjesmama na netu i pretocim ih u knjigu.Nikada ovo nisam ni poceo iz zarade nego da oni slicni meni nadju nesto u tim stihovima i to nesto podijelim sa sebi slicnim...I jos nesto sto ne objavljujem su pjesme za neke pjevace,nekim sam ponudio pjesme,dok drugi su trazili da napisem,za sada je rijec od 5 pjesama ali kada otpjevaju,vec cu staviti te pjesme na blog i znat cete koje pisao tekst...
    A sada Iva tvoja pitanja na koja sam vec malo odgovorio.Svoje misli zaustavljam i kocim ih da ne idu previse duboko,jer bi postale lavirint za mnoge koji citaju,bez pocetka,bez kraja,bez icega,to bi bio cisti ja,ali vjerujem da mnogi nebi mogli to citati izmedju redova i naci smisao pjesme.Zato ih pisem nasim jezikom koji je citljiv,lako izazove suze ili smijeh ali opet ima trag dubine u nekom dijelu ipak na kraju krajeva to sam ja.Ali ako si tu dugo primjetit ces da kako vrijeme odmice sve su dublji tekstovi,jer oni koji me citaju sada vec znaju sta zelim reci,a to nebi bilo tako na samom pocetku...Mozda me zamisljate sa nekom sijedom bradom,oronulog lica i da imam preko 50 godina dok me oslovljavate sa Vi ili uctivosti radi,ali jedno je istina,nisam toliko star...neka ostane veo tajne na sve ovo...I da ono sto svi pitaju postoji li ta Vila...mislim da postoji trazim je na onom mom uspavanom nebu i neka bude nedoreceno dalje...
    A najljepsi stihovi se pisu momentom ,vec to svi znate kako ovom rijekom zivota plovim tako i tu rijeku pretvaram u slova...vjerujem da ce ta rijeka zivota sama od sebe donijeti najljepse stihove...
    Toliko od Andjela,i hvala svima koji ste tu...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga