utorak, 21. srpnja 2009.

Ledena goro...


Klanjam ti se moja
ledena goro,
ovim rukama
na tlo ti padam,
koljena krvava
u tvoje travke stavljam,
dodjoh ti na kraju krajeva
stidan,
ubijen,
izdan,
usamljen,
mozes li me pomilovati
barem ti,
moj svijetu zeljeni...

Za utjehu te molim
tvojim bespucima
da lutam
i nadjem sam sebe,
mozes li mi otvoriti
svoja njedara
i primiti sina zalutalog
koji ti je na rubu
placa...

Mozes li ove suze moje
kad poteku,
skriti,
u potok pretvoriti
da ih niko ne vidi,
zelim negdje u tvojim kutima
skrivenim
sam svoju bol isplakati,
tugu otjerati,
izdaju ubiti u sebi...

Mozes li me primiti
pod krosnje borova
sumaglicom jutra me umiti,
nemam vise nikoga
moja goro od leda satkana,
ostao sam samm,
slagan,
razocaran...

Vjera me napustila odavno,
Boga nemam i on digao ruke
Djavla se ne bojim
jer ni on me nece,
i jedina vjera
koja je ostala
bila je ljubav moja jedina,
od nje sam ti sada zgazen,
od mog svijeta otrgnut,
moja koliba srusena,
prazan sam ti
moja goro,
prazna je moja dusa...

Molim te da lijecis ovu ranu moju
svojim spokojom
u noci tisine,
da vratis u moje zjenice
osmijehe,
na moje ruke drhtaje,
u moje srce osjecaje,
vjerujem ti goro moja
da me bar ti neces povrijediti
da ces bar ti moju ljubav svatiti,
da me bar ti
moj ledeni zaspali cvijetu
da me bar ti
neces
izdati...




Broj komentara: 5:

  1. Svi bismo znali u radosti stih pisati, al" rijetke su duše kao ti što u boli se uzdižu i nastavljaju pjevati.-Dobar je svaki put kad naučiš njime k cilju svome hodati,al" tako trnovit nisi morao odabrati.(Sorry,što sad ću u stihove ti taknuti)-Niti je ljubav tvoja zgažena, niti te ljubav tvoja izdala to plahe srne u snijegu plaši te provjera. I neboj se gore ledene,nit nove staze još neutabane,u vrelini"egipatskoj" hladan dašak "sibira" nosi dobre promjene.-Bog je u ljubavi onih koji nesebično su spremni voljeti.Vidiš,nemožeš ni tu izgubiti,jer mirisi tvoje ljubavi,taj usnuli cvijet, u zoru ranu jutarnju, počinje buditi,od dodira tvog će procvjetati.-Udahni duboko,uglazbi i zapjevaj drag mi dio"Nemožeš mi odoljeti". P.S. Ma kad se ti stigneš naspavati???

    OdgovoriIzbriši
  2. Eh,Mare...vidis ti ovaj nas " Andjeo " pognute glave,hoce on kroz egipte,sibire,i ledene gore nespava do zore ...
    kroci kroz ledene gore,sanja do zore..siba kroz bijele magle,sto ste putem tako nagle,
    i opet je tako cvrst kao stijena, miran kao more, blag kao zraka sunca u jutarnje zore. ...
    Ko zna...mozda je kroz tu bujnu gorsku zelen,spazio nesto kao jelen...a..
    Jelen ima liepe roge,
    Jelen ima tanke noge;
    Nit on nogu uzvisuje,
    Nit mu noga poskakuje.
    Što ga peče, na što misli?
    Koji su ga jadi stisli?
    Misli, misli šaren jelen,
    Kako liepa bila zelen.
    Kad je mala s njim košutka
    Složno pila iz tog vrutka,
    Kad je skako tu pod hladom
    Sa košutkom milom mladom.
    Al je došla hajka ljuta,
    Raztjera ih na dva puta:
    Jelena, gdje
    to stavi stražom božja ruka,..

    OdgovoriIzbriši
  3. ehhh moj andjele zasto samo tako tuzno pises zasto je izdaja i bol stalno u tvojim pjesmama pa pogledaj malo oko sebe sunca ima i za tebe zasto ga andjele ne pustis u tvoje oci

    OdgovoriIzbriši
  4. Oprostite ako ne stignem uvijek odgovoriti na vase komentare,citam ih ali ponekada nemam odgovora na pitanja kao sto su koga ces zeniti...
    MARE... u boli su uvijek najteze rijeci,one pokrenu vulkane i uzarenu masu iz njih koja eto putem mojih prstiju stigne do onih koji zele citati.Ove umorne rijeci koje traze spokoj hartije izlaze iz mene u trenu,nekontrolisano,necitano,neobradjivano,sirovo,vodjene su jednim jedinim momentom bas tim kada pisem.Emocija proradi,krv uzavri,san ponese,zelja vodi,misao pise...A to kada spavam,ako bi to nazvali snom ja bih rekao iz njega se nikada ne budim...kada san se izgubi ostaje zivot koji tek tako zivimo i opet jedva cekamo da legnemo u hladnu postelju i sanjamo nesto sto zelimo a ono odavno je nestalo,mozda i po neku suzu pustimo u tom divnom snu..
    AFRODITA...predivan stih od kojeg zastaje dah...kosutu jelen kada gubi on pusta strasnu riku,da se i vukovi tada boje,cuju ali nesmiju prici,bolna je njegova suza u izgubljenoj gori kada svati da mora dalje sam bez igdje ikoga,mnogo puta i umre u samoci ne preboli svoju kosutu koju su drugi odnjeli od njega...
    LEJLA...tuga mi spava u ocima,nisam se javljao prije oprosti za moje rijeci koje su ostale nijeme,sunce znam da postoji,dan znam da ce svanuti,ali za sada noc zovem sestrom,tako mi valjda odredili oni koji me nisu voljeli...

    OdgovoriIzbriši
  5. Ono "oženi se.." bilo je tek pokušaj da malo vedrine unesem na ove stranice.Hvala na javljanju,opširnom i iscrpnom.I suze su za ljude.

    OdgovoriIzbriši

Pretraga