Ledena goro...

Klanjam ti se moja

ledena goro,

ovim rukama

na tlo ti padam,

koljena krvava

u tvoje travke stavljam,

dodjoh ti na kraju krajeva

stidan,

ubijen,

izdan,

usamljen,

mozes li me pomilovati

barem ti,

moj svijetu zeljeni...

Za utjehu te molim

tvojim bespucima

da lutam

i nadjem sam sebe,

mozes li mi otvoriti

svoja njedara

i primiti sina zalutalog

koji ti je na rubu

placa...

Mozes li ove suze moje

kad poteku,

skriti,

u potok pretvoriti

da ih niko ne vidi,

zelim negdje u tvojim kutima

skrivenim

sam svoju bol isplakati,

tugu otjerati,

izdaju ubiti u sebi...

Mozes li me primiti

pod krosnje borova

sumaglicom jutra me umiti,

nemam vise nikoga

moja goro od leda satkana,

ostao sam samm,

slagan,

razocaran...

Vjera me napustila odavno,

Boga nemam i on digao ruke

Djavla se ne bojim

jer ni on me nece,

i jedina vjera

koja je ostala

bila je ljubav moja jedina,

od nje sam ti sada zgazen,

od mog svijeta otrgnut,

moja koliba srusena,

prazan sam ti

moja goro,

prazna je moja dusa...

Molim te da lijecis ovu ranu moju

svojim spokojom

u noci tisine,

da vratis u moje zjenice

osmijehe,

na moje ruke drhtaje,

u moje srce osjecaje,

vjerujem ti goro moja

da me bar ti neces povrijediti

da ces bar ti moju ljubav svatiti,

da me bar ti

moj ledeni zaspali cvijetu

da me bar ti

neces

izdati...