Dobra vece kraljice noci,
pozdravljam te u ovaj kasni sat,
ne nemoj da pitas odmah
sta trazi ovo lice na tim kaljavim
ulicama,
ne reci ni cijena je upola,
ne pitaj niti sta zelim,
jer od tebe ne trebam nista,
veceras samo trazim nekoga da me slusa,
mozes li to,
zelis li to,
i reci koliko kosta...
Uzmi me pod ruku
da osjetim samo neciju blizinu
jer odavno je nikom nisam
dao,
prati moj korak olovni
polako sa njim u stopu setaj,
a ja cu da ti pricam
kao nekom rodjenom svom...
Reci cu ti sve tajne
sto na srcu leze
otkriti mozda i zbog cega mi se place
a ti samo cuti
i pravi se kao da sve to razumijes
jedino to zelim...
Budi tu kao moja sjena
da ne pomisle kako sam usamljen
i neka dobra prilika
da ne pozele prici i nesto reci,
budi tu kao moj paravan
koji me skriva od pogleda
u ovoj noci...
Pricat cu ti,
o ljubavi
o jednoj zeni,
cije ime neces cuti
pricati o samoci,
i nemoj da te ponesu moje rijeci
ako ih pocnes slusati
djelovace poput tihog sapata
Andjela koji u srce dira,
kao muzika koja dusu opija,
ali tada se povuci
i sjeti se da si tu
samo da bi slusala i to naplatila...
Moju ceznju i strast
ne mozes da gasis svojim rukama,
niti moje suze da brises svojim prstima,
ne mogu cak niti te gledati drugim ocima,
da zelim nekoga pored sebe
vec bi to bila neka mnogo bolja zena...
Znam da neobicno trazim,
ali veceras samo zelim
necije prisustvo pored sebe
dok ispred ociju njena slika lezi,
u nju gledam kao da sa njom pricam
ona me opija
ona je moja zvijezda pratilja
ona je moja blizina i daljina
ona je moja......pozuda...
Jer,
znas,
ovo ne mogu reci nikome
prijetelji ce me izdati,
rodbina slagati,
neka druga zena me tjesiti
i pozeljeti imati,
poznanici prodati,
jedino ti ces cutati
i nekada se sjetiti
kako je taj Andjeo bio cudan
zelio je samo pricati
o jednoj ljubavi za kojom
pati...
