Voljeti znaci besmrtnost...

Pomislim da sam neki list na grani

koji se odupire vjetru,

kisi,

snijegu,

onako prkosi svim tim nedacama,

jer zeli biti na tom drvetu,

jarko zeli pripadati tu

gdje nadomak njega je drugi list...

A onda dodje oluja,

pokida mnoge grane tog predivnog stabla

to zeleno lisce popada tek tako po tlu,

gledajuci taj prizor okrene se

ali ni tog lista nadomak njega

nema vise,

ostade sam...

na polomljenom drvetu...

Onako gordo sa rosom na sebi

koje podsjeca na suze

osjeti da je usamljen

i nemocan vise boriti se sa vjetrom

a mogao mu prkositi jos uvijek

ali vise razloga za to nema...

I taj list postade pomalo zut

poce da vene,

dok obican povjetarac ne dodje

a on se pusti u njega

da ga ponese i baci

na istu tu zemljicu

gdje drugi su davno prije njega

zavrsili...

Ponadao se,

da ce bas mozda pasti

do onog lista koji mu je bio tik do njega,

zbog kojeg se odupirao tom vremenu,

da ce mozda opet biti tako zuti skupa,

ali nade njegove nije cuo vjetar

i baci ga na mjesto

gdje nigdjenicega nema,

samog...

kao osudjenika

koji je dugo prkosio

i na kraju poklekao...

Sada u samoci samo se sjeca rijeci

koje su saputali na grani

on i list do njega

"Voljeti znaci osjetiti besmrtnost"...