srijeda, 17. lipnja 2009.

Nedaj me moja Vilo...


Poljubi me molim te...
ova noc me plasi
bojim se te samoce u njoj
stegni me uz sebe
nedaj me...
cuvaj me...
privi me...
i oci mi poljubi,
usne mi nakvasi,
ovo srce moje
ti sapatom svojim smiri...

Pogledaj me
kako ti drhtim,
u ovoj masi ljudi se gubim...
voli me jedina moja
voli me...
vidis da tvoju ljubav
kao prosjak na ulici prosim...

Gledaj...
strah me koracati
neznam bez tebe ni hodati
povedi me,
uzmi me,
trebam te
moj daleki svijetu,
zelim te tu u ovom krevetu
ruzu na jastuk da ti stavim
da ti objasnim...
koliko te samo volim...


2 komentara:

  1. Blog je uradjen divno a tek pesmice ostala sam bez reci mogu samo jedno reci bravooooo

    OdgovoriIzbriši
  2. Probudi se usnula dušo,/i korak svoj uskladi sa srcem,ne lutaj prostranstvima nebeskim već zemaljskim i nikad ne zaboravi koliko god se svijet činio dalekim uvjek će postojati netko tko istom mjerom voli,nije bitno tko ni otkad ni zašto ni zbog čega...nastavi pjesmu ...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga