Tamo gdje mi srce ostade

Lutajuci od Boga do Boga

od raja do pakla

kroz taj mracan hol

zalutalih skitnica

koji prodase dusu

za trunku neke prividne srece,

dodjoh pred tebe...

Dali to bi silueta moje zelje

ili boginja u bijelom

vise oci ne pamte,

ali jedno bi jasno

srce je zaigralo

a dusa poce da cvate...

Na prvi pogled 

tako dosljedna i puna sebe

u ustvari

tako krhka i sama

zeljna ljubavi

to si bila ti

jedna usamljena zena

koja samo u rulji svijeta

trazi svog Andjela...

I zasto te zbunih tada

tebe koja zbuniti se neda

zasto ti zadrhta usna

a ruka postade nemirna...

Dali sto te zamolih samo

da me volis bar malo

da me cuvas

kao kapljicu na dlanu

jer voljeti te zelim

i nemam nista osim nje da ti dam...

Ili moj san te opi

onaj za koji si mislila ne postoji

da takav covjek ne postoji

takav Andjeo ne kuca na tvoja vrata...

Da vec to bi davno a ljubav nikako da stane

kome je uopce i pricati

voljeti a ne dotaci

ljubiti a zeljeti

kome reci

volim ga da bih mogla umrijeti...

A ja gledaj gdje sam ja sad

na rubu sna i jave ti zivim

po drevnom Egiptu ti setam sam

more mi njezno zapljuskuje

bosonoga stopala

dok sjedim usamljen

i sapucem mu svoju pricu

o jednoj ljubavi

na koju i ta pjena zaplaka...

Ali znam cuvat ce moju tajnu

ponijeti je u plave dubine

tamo na dnu mirno da spava

a meni ostaje povratak

u tu gomilu gdje

opet me svi zele

tugu da mi lijece

usne da ljube

i sta vrijedi kad i dalje lutam

trazeci taj hol izgubljenih

gdje mi srce ostade...