Umoran sam leptiru moj
umorilo se ovo jadno srce u lutanju ovom
ruke su mi ispucale od ledenih zima
a dusa jos uvijek nije nasla svoj spokoj
i tako na izmaku svoje snage
osjecam kao da pusta onaj poslednji dah
I zasto mi sada sleces na rame
tako razigran i pun zivota
sta mi to mozes donijeti
dali nesto u meni probuditi
zelis li me to ozivjeti
kako leptiru,
kako
kada nemogu letjeti...
Gdje me mozes to voditi
kada sve letove sam tvoje prosao
koje nebo mi pokazati
kada na njemu sam bio
koje cvijece da mirisem
kada samo jedan cvjet me mami...
Zato idi,
srecu nemogu nikom donijeti,
na jastuku druge kose ljubiti,
nemogu leptiru sareni
nemogu nikoga voljeti
srce samo zeli sanjati
jedan predivan san
iz kojeg ne zelim se buditi
jer jedino tako je mogu imati
i jedino tu me moze ona voljeti
iskreno kao kakva doktorica
rane mi lijeciti...
Nema komentara:
Objavi komentar