Noc polako navlaci svoj svileni plast
i pokoja uranila zvijezda
spremna je otpoceti svoj ponocni ples
idila tek polako se uvlaci
i u ovaj moj ledeni dvorac
satkan od samoce tihe...
Korak do prozora sa tisinom oko sebe
pokret rukom da novi zrak udje
pomisao me vuce mozda na krilima noci
tvoje kose mi donese...
Osim svjezine nista novo ne dobih
ali zato stari san se javi
okret prema krevetu kao da lezis
svoje bujne kose po njemu si razasula
svatih u tren bajni
ipak bolje i sanjati nego
sa javom da se borim
odvec slab sam za to...
Poluosmijeh donese predivna misao
ruka vec vodjena zeljeom
krenu da miluje netaknute vlasi
ali srce sa razumom se javi
"stani Andjele to se mjesec igra sa tobom"...
Ohh,ti srce ludo
sto me nepusti barem trena da sanjam
kad nemogu ljubiti javom
makar u mislima da je vracam
a ne samo ovom suzom
da je kroz vjecnost usamljen dozivam...
Nema komentara:
Objavi komentar