Ostavi nesto svoje...

Nemoj pitati u kojem to snu

sve ove godine ja zivim,

znas me pa slazi

danas cu vjerovati u bilo sta...

Nemoj reci cija

nemoj reci ko

pusti da vjerujem

kako si bila sama

jer sve drugo boli me...

Danas sam spreman 

oprostiti sve,

danas mi vrati san od pamuka,

daj poljubi me nesreco moja

da se smirim 

jer umoran sam ti od ovog cutanja...

Sutra ces opet poci i ja to znam

ostavi na pragu nesto tvoje da nisam sam,

bar suzu jednu

da budi sestrice jutrom

u mome oku...

Nema ljubavi bez tebe...

Evo po drugi put si uspjela da me povrijedis

a ja nisam trazio nista osim da ostanes,

nisam te pitao cija si,ime,ulicu i broj

pozeljeh jedino kad nemas nikoga da budem malo Tvoj...

I sjecam se male sobe nekog osrednjeg hotela

tvojih ruku i vrata koja si otvorila,

a zatim voz koji me odnosi daleko od tebe

pamtis li mila suze koje si prolila

ljubav...

koja mi i sada grudi steze...

Opet si uspjela da me povrijedis

to si uvijek znala,

za pogresne stvari kao da si rodjena,

sad' kad' si opet dosla

samo mi jedno reci zasto si odlazila...

Pomiri me sa sobom

reci slatku laz u koju cu zeljeti da povjerujem,

jer nema meni ljubavi bez tebe...

"Eh kad bi znao"

Eh kada bi samo znao koliko mi znacis
u svakoj se ceznji tvoje ime krije
i ako si daleko,strasno me privlacis
niko tako do sad znacio mi nije...
Kad bi samo znao koliko te zelim,
u zeljama svojim svakodnevno snivam,
u mislima sa tobom svaki tren ja djelim
svaku svoju nadu na tebi zasnivam...
Kad bi samo znao koliko te volim
nikog tako nisam nosila u dusi
za ljubav se nasu svakog dana molim
da je nikad niko ne zgazi,ne srusi...
Sta god da ti kazem,kasnije osjetim
da nesto nereceno ipak ostalo je,
da li pravih rijeci ne mogu da se sjetim,
ili za ovo rijeci prosto ne postoje...

Kazu da spava...

Nisam je pronasao u pijesku koji ocajem svojim prevrtah.
Ne pronadjoh je niti u vucijoj jazbini 
koju golom rukom bez vida osjetih.
U duboke virove mutne rijeke svoje plaho tijelo bacih,
nebil' na dnu ispod vijekovne stijene njen biserni trag ugledao.
I nebo sam gledao 
pitajuci koja zvijezda nju skriva 
ili pak cijeli nebeski svod svojim likom je prekrila,
a ja ne vidim,
a ja ne mogu da je poljubim.


Trazio sam...
a pronasao nisam...
kazu da spava u svom cemeru bez osjecaja.


Nisam je pronasao...
rekose da spava i place.
Uz balade sjetne suze krije
 i rece tvoju ljubav vise buditi nece.

Moja tiha sjeno...

Zeno sa imenom bez imena

sto rasu kristale po nebu sred nocne tmine,

sto u sjeni sjedis podno mjeseca

sa tim blistavim tijelom zeljnog dodira,

znas li da postoji neko kao Ti...

U idili zapocetog sna

trgas spavacicu koja boli drhtajem obuzetu kozu,

i vristis potajno u sebi gladnu vucicu zeljne strasti i ljubavi,

a cutis,

tijelo pustas da propada,

znas li da postoji neko ko Te zeli...

Tugo moja zasto me ne uzmes

dok jos mladosti imas,

da ti uzdah hvatam uzdahom,

da ti kroz ruke tecem,

da ti usnama lijecim rane sto bole...

Pridji mi moja tiha sjeno

i zaroni u mene,

uzmi sve ono sto je vec vjekovima tvoje,

pa me pokri sobom da ti ne uvenem...

Nedaj me...

Za bijele zime,za srecne snove

tebi pruzam ruke,tebi dajem sebe,

pusti da vjerujem u tebe

i kada vjere nema vise...

Negdje u mome kraju

stariji legende pricaju

da su svi ljudi dobri

samo moj narod

umije strasno da grli i voli...

umre u ljubavi...

Vidim svijet se rusi

ovaj grad me lomi

ovaj grad me gusi

nedaj me...

Ti si jedina sansa

da ne potopim ljude

da ne uzmem srce,

nedaj me 

i vrati svijetu mom...

Dosao je kasno...

Kazu dosao je kasno,

nekako sa prvim proljetnim vjetrom dok su pupali prvi cvjetovi,

iz neke magle se pojavio usamljen na tom juznom drumu,

ali dosao je kasno...

Rekose crn je bio,

kose mu bijahu pustene i povjetarac je lagano mrsio vrhove,

dok naocalama skrivase pogled,

na licu se nista citalo nije,

ali suze na obrazima rekose sve njih nije mogao skriti,

jer dosao je kasno...

O njoj su znali sve,

znali su je svi bolje od njega,

njene navike,

njene ljubavi,

njen zivot,

njeno prezime,

on nista znao nije

nije zelio niti znati,

on ju je volio,

beskrajno volio i vjerovao u nju...

nista drugo nije vazno bilo,

ali rekose dosao je kasno...

Svi oko nje znali su da ima nekoga,

zeljeli su i doznati sve o njemu

ali ona je skrivala svoju ljubav

bojeci se da ga ne ukradu

cuvala ga u srcu,

zarobila svoju i njegovu dusu,

ali pomisli san nikada nece doci

njegove usne nece ljubiti,

pomisli njega je tesko imati

uz njega je bila slaba,srecna,voljena i zena,

sa njim kao da nije ona,

pomisli dovoljno je malo osjecati

a razum ne gubiti...

Rekose za nju da je bila

jaka,cvrsta,

straha nije imala od bilo cega,

ali nisu znali istinu sto je krila

duboko u sebi,ubijala...

niti ime mu naglas izgovoriti nije smjela

jer bi zadrhtala,

jedino on je bio taj kojeg se bojala,

zato sto ga je ludo voljela...

i svatila je u casu tom

kasno je...

Pogled oci u oci,

na jednoj strani sretna lica,

osmijeh i pjesma vesela

i njemu poznata zena u bijelom...

u rukama buket bijeli,

preko lica veo skrivase oci uplakane...

na drugoj strani on,

usamljen,

bez pjesme,

bez svatova,

bez icega osim srca

kojeg je zelio njoj pokloniti...

ali dosao je kasno...

Drhtala je i plakala,

suze nije mogla suzdrzati,

niti bol svoju skriti,

u trenu sve je svatila,

livade bosim nogama nece gaziti,

iz njegove ruke bistri potocic piti,

na dekici kraj njega nece lezati,

kolibu malu nece imati

ljubav zbog koje se umire

nece osjetiti,

ali sve odvec bi kasno...

na ruci prsten je sijao...

na usnama karmin se pokvario

u kojeg je on toliko vjerovao...

Dok je stojala u mjestu kao od kamena

on joj pridje,

po prvi put mu lice pogleda,

usne,

u tren skinuo je naocale

ispod kojih se ukazase uplakane 

zelene oci,

sva ljubav svijeta je stanovala

u tim ocima,

a sada su plivale u suzama...

Rece tiho,

"nisi me ljubavi zvala

za kuma,

niti svata,

oprosti ovo je tvoj dan zivota

i ne bih da kvarim

ovo veselje pijanstva i kica,

dosao sam kasno

oprosti nije to bila zelja moja...

uzmi mila samo buket ovih ruza

svaka je po godina nasih

ne odsanjanih snova

i ne placi molim te

jer tvoje suze bole me...

Muzika je stala...

svati zanijemili...

jedino ciganin stari

naglas rece ono sto su svi znali,

DOSAO JE...ON...

dosao da bi je volio

i sada sam je ostao...