Tu na mojoj stijeni zaboravljene klisure,
gdje vazduhom treperi tisina vijekova,
borovi mirisu svjezinom smole,
tu je moj dom...
tu sa crninom svojom,
trazim kroz maglu izgubljenim pogledom
nekoga...koga sam zvao mojom Vilom...
Tu gdje slapovi biserne vodice izviru i poniru
ne dajuci rukama nicijim lice umivati,
tu gdje su travke zelene
kao tepih prosute za noge bose,
tu je moje srce...
tu usamljen stojim,
sam sebi mirisem,
sam sebi sapucem,
sam sebe bolim...
Tu gdje povjetarac tihi kose mi mrsi,
svilenkasta maglica lice miluje,
tu gdje vrijeme stoji,
tu...u moju klisuru
dolaze samo oni zaljubljeni
i cekaju kroz maglu sjenu
cekaju svoju voljenu...
cekaju svoju Vilu...
Citat dijela komentara "Pusti Vilu ona ne postoji,voli nekoga kao zenu...".Odgovorit cu,i Vila je zena,za mene posebna...
OdgovoriIzbrišiZalud cekas Andjelu!Divna pjesma,ali Vile nema!
OdgovoriIzbrišiIzgleda da je to samo moj san,ali cijeli zivot je jedan san,do nas je kako cemo odsanjati nas zivot...
OdgovoriIzbrišiVILA JE UVIJEK TU
OdgovoriIzbriši