Nikada druze ne pozeli zivot moj...

Iskinuta hartija papira lezi na podu,

tu uz prigusenu svjetlost tamne svjetiljke,

jos jedna casa vina uz nju cigareta

idila bez kraja prije sna...

Pogled k' razbacanim stvarima

volje za spremanjem odumrla,

neka stoje izgubljeno zabacane

poput duse su moje...

Ruka ka svjetlu...tama,

dobra vece moj usamljeni jastuce,

jos jedan dim koji mjesec obasjava

u njemu misao otkinuta od srca...

moglo je biti bolje...

Izguzvana postelja od nemirnih snova

koji dolaze tek sa izlaskom sunca,

navlacim roletne izgleda mnogo bolje

jos samo da kisa pocne

neka zauvijek pada.

neka zauvijek nebo place,

laku noc svijetli danu

dobro jutro noci

sirim ruke da zagrlim tvoju tamu...

Leptirov let je trajao i zavrsio

u cahuri svojoj prije nego se i rodio,

naocale ce skriti podocnjake,

vampir koji zivi samo nocu

da to sam ja

sudjena mi takva sudbina

lutati do ocaja i nazad

usamljen...bez zrake sunca...

jak i mocan za cijeli svijet

preslab samo na sebe i srce svoje

koje zeli tihe izgubljene planine...

Nemoj druze nikada pozeljeti zivot moj

jer ces se izgubiti na stepenici prvoj,

ja odvec navikao sam se

orgije i blud praviti

sa samocom...tugom...tamom

i jedinim malim svjetlom...svijecom...