Ruza u snijegu...

Ruza u snijegu i led na propupalom crnom cvijetu,

rodjena u inat svima,

laznim prijateljima,

dusmanima,

ne voljenim ljubavima...

okovi u srcu vjecno stoje od usamljenosti

u tom bijelom svijetu...

Suza tisine gorka,

stoji na zelenim listovima,

zaledjena...ne isplakana,

sama...

gorda...

iz nicega porasla

na svaku bol navikla...prezivjela...ostala,

jedna i jedina...

ta ruza snijegom okovana...

Listovi njeni ne vidjese sunce,

korijen njen ne bi zaliven suzom istine,

latice njene ne dodirnuse ruke tople,

i nikada osjetila nije... sapat duse...

usne vatrene,

koje kazu samo rijeci dvije...

Volim Te...

Tuga u srcu skrivena,

bol u dusi nikom ne ispricana,

i san zakopan u dubini njenog pupoljka...

mozda dodje netko...

da je grli,

da je ne kida,

da je ne lomi,

da je voli...onakvu kakva i postoji,

da je ljubi i vjecni snijeg sa nje,

usnama otopi...

Nadala se snjezna ruza

ljubavi nad ljubavima,

ali samo jedno nije znala

ljubav boli...vise od vjecnog leda...

i samo prava ulazi tiho u srce...

ostaje...

zivi...

place...

i ljubav za ljubav nikada ne moli...

ona se jednostavno...

prosto...

istinski...

ona se...samo voli...