Ti postojis...

Ti postojis u njedrima,

u srcu,

uzalud ti lik sa rosnog prozora brisem,

uzalud se borim da te ne volim...

Gazim te skidajuc' cipele

pod toplim tabanima

tvoj prhutav snijeg da istopim,

da isceznes,

da ne zuljas,

da usne prestanem kvasiti ceznjom,

pokusavam,

borim se,

ali tvoje pahulje od sna

neumoljivo padaju po meni,

sto vise te brisem

sve vise postojis...

I zelim te dati svakome

da budes tudja,

da te vole,

neka ti cvijece donose

ljube oci i rasplicu kose,

ali nemirna dusa moja

tad' pusti krik do neba

zasto me volis

zasto bjezis

zasto postojis...

Sve bi bilo lakse da ne postojis,

ovako postojanjem svojim

imam kome da se divim

imam koga da bolim

imam koga da volim...

Ako... 

ne postojis vise

srce ce postati od rasta korova tise...

Ako odes...

Sva ljubav moja tiha i sama,

ima oci dijeteta koje samo tebe gleda

ako od nje odes sutra

ne trazi da ti se vrati vise nikada...

Naviklo je srce moje

gledat sve te greske tvoje,

al' covjek grijesi a dusa masta

da ce doci jutra

u kojim ne treba vise da se oprasta...

Ovaj zivot jedan brojanicu tuge nize

ostaju tek snovi sto u nama zive,

ako oni odu

cemu vise da se oci nadaju...

Ako sutra kazes zbogom

ponesi i moj san sa sobom,

neka on bude uz tebe

kad' vec nisi zeljela ruke moje...

Ona...

Ona zna da place

i kad' studen bije

i kad' sunce grije,

gusi misli nadimajuci njedra

u svom kutku samoce

ona bez glasa...place...

Ona zna da voli,

njene usne ostase gladne ljubavi,

njeno tijelo od pozude gori,

ali nema ona nikog pored sebe

i onog koga ima njene oci ne razumije...

Ona zivi zivot zbog drugih

i nikada pitali nisu

o cemu sanja

kome se nada,

zasto tijelo daje

a srce cuva...

Ona...ona je tako sama,

svega bogata

ljubavi tako siromasna,

zato ona place

sto samo on zna reci  volim te...

Nauci me...

Nauci me cutati

kad' ulice su tako tijesne

da od sjenke mogu pobjeci,

negdje na dnu mojih ponora

ti kazes samo volim te

i odlazis...

Kako me uspijes precutati

jeftine lazi svima prodati,

davno je bilo ljubavi

kada snovi su zaplovili...

Nauci me

od zivotnih snova pobjeci...

Kako me uspijes precutati

poslednjem zrnu mladosti

koje se nada

da nece postati pepo sivi...

Kako me uspijes prezivjeti

u tom zarobljenom tijelu

koje koza u lancima drzi...

Nauci me

kako uspijes prezivjeti 

od dvije rijeci volim te...

Nauci me ljubavi

gdje od snova pobjeci...

Sami u ljubavi...

Mi,

nismo se voljeli,

samo smo drhtali

kad' bi jedno drugo vidjeli...

I ne,

nismo mi plakali

kao sto to rade zaljubljeni,

u samotnoj postelji mi smo jecali

kad' niko to drugi ne vidi...

I nismo krili ljubavne snove

samo smo cutali pred svima,

cije pod kljucem usne

cuvamo u grudima...

Stvarno...

mi se nismo voljeli

samo smo zeljeli umrijeti zajedno...

sami u ljubavi...

Samo jednom se zivi...

Ti sutonu moj zaspali

tiha rijeko istog korita

znas li da postoje jutra mirisnih boja

divlji valovi sred svog nemira...

Kuda tvoje stope hode

kada svaki korak napamet znas,

sto bi juce

biti ce i sutra,

koliko jos vjekova srce pod kljucem da cuvas...

Probudi se nebo kisom te zove

zelec' sprati iz ociju suze,

probudi krv u venama zene

neka ljubi i voli

jer zivot je kratak i samo jednom se zivi...

Trazim te...

Trazim te

sklopljenim ocima

kao zenu u kojoj se skrivaju sve zene svijeta...

Trazim te 

u vremenu ceznje

kada sve je bilo tu

samo dodiri nisu...

Trazim te

zbog tople jutarnje kavice

snjegova bijelih i zime,

trazim te u pustinji tvojoj

vijekovima zatocenoj...

Trazim te...jer tragati moram

zbog zena koje ne osjecam,

zbog ljubavi koju ne dajem.

zbog zivota koji sanjam...

Mnogo puta ucila si me zaboravu

ali nikada slovo po slovo,

nisam dobar djak

kako ja tako i ti

ovu lekciju nismo naucili,

razbiti ogledalo lako je

a duse opet ostaju iste...

Trazim te

uprkos svim lazima

jer lagati morala si

da uz tebe srce ostane...

Trazim te

zbog nas

zbog ljubavi u dvoje

i cekam te

tamo gdje volim te...