utorak, 17. travnja 2012.

Ona...


Ona zna da place
i kad' studen bije
i kad' sunce grije,
gusi misli nadimajuci njedra
u svom kutku samoce
ona bez glasa...place...

Ona zna da voli,
njene usne ostase gladne ljubavi,
njeno tijelo od pozude gori,
ali nema ona nikog pored sebe
i onog koga ima njene oci ne razumije...

Ona zivi zivot zbog drugih
i nikada pitali nisu
o cemu sanja
kome se nada,
zasto tijelo daje
a srce cuva...

Ona...ona je tako sama,
svega bogata
ljubavi tako siromasna,
zato ona place
sto samo on zna reci  volim te...



Broj komentara: 9:

  1. uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh andjeleeeeeeee

    OdgovoriIzbriši
  2. Pala je zvijezda
    i mrak je odjednom pao u zjene
    ako me voliš, ako me voliš
    daj da skinemo te teške sjene
    da ne mogu više ništa tužno reći
    da ne budu kiše
    da ne bude ništa
    a da ljubav bude...

    Ako me voliš
    reci mi pjesmu koju rijeke znaju
    reci mi ljubav najveću
    još veću od veće
    da mi traju te usne na usni
    da mi tijelo trne i usahnu suze.

    Ako me voliš
    reci mi lijepo
    neka mi bude jutro na tijelu
    da me ne prevare ponoćna bdijenja
    jer pala je zvijezda u moje zjene.

    Ako me voliš, ako me voliš
    da skinemo skupa te teške sjene
    da mi pjesme polude
    da ne bude ništa
    a da ljubav bude...

    Željko Krznarić

    OdgovoriIzbriši
  3. ...svaka riječ pogađa ravno u srce...HVALA TI..

    OdgovoriIzbriši
  4. ....jao anđele ovom pjesmom si me dotukao...

    OdgovoriIzbriši
  5. Srce je ostalo nacrtano na prozoru...
    Suze su natapale plocnik na peronu...
    Jedna slika sa peruskama
    stisnuta na grudima...
    Sva njeznost i ljubav je ostala zarobljena cekajuci da se pokloni...Vili

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ...ja nisam ni vještica ni vila samo sam ljubila...dali je ljubiti grijeh...

      Izbriši
  6. Tišina…
    Lukavo se šunja prostorijama,
    Čekajući priliku, kada će,
    Osvojiti teritoriju dnevne sobe
    I krunisati sebe za vladara,
    A savladani mir ponižno baciti na koljena…
    Navlačeći svoj plašt,
    Pušta mrak da svetiljke oboji u crno,
    Zahtijevajući od njih da izdaju svjetlost
    I pokore se tami…
    Razumijem ja tu Tišinu…
    Nekad je čujem kako neutješno jeca,
    U napuštenim hodnicima,
    Starim zgradama,
    Mračnim ćoškovima,
    Proklinjući sudbinu njenog zadatka
    Da bude prethodnica Slutnji, Nemiru i Strahu…
    Danima luta,
    tragajući za nekom dušom samom,
    a kada je nađe,
    naređuje sjenkama Sumnje da se poigraju sa njom,
    surovo je ostavljajući u očaju…
    Ali, Tišina krije jednu tajnu…
    Nađe li dušu sa dva srca,
    Koja, zajedno, kucaju kao jedno
    I žive jedan život,
    Život Ljubavi,
    Svojim plamenim krilima je zagrli
    I toplim dahom u njen krvotok
    Udiše trajanje zvano vječnost…
    Samo tada šuti…
    Prema Usamljenima je nemilosrdna…
    Na njih urla…
    Mene posmatra ispod oka,
    Jer zna da, samo onda kada ti dođeš,
    Smisao dobija njeno postojanje…♥

    OdgovoriIzbriši
  7. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  8. pozdrav za andjela

    OdgovoriIzbriši

Pretraga