Ona zna da place
i kad' studen bije
i kad' sunce grije,
gusi misli nadimajuci njedra
u svom kutku samoce
ona bez glasa...place...
Ona zna da voli,
njene usne ostase gladne ljubavi,
njeno tijelo od pozude gori,
ali nema ona nikog pored sebe
i onog koga ima njene oci ne razumije...
Ona zivi zivot zbog drugih
i nikada pitali nisu
o cemu sanja
kome se nada,
zasto tijelo daje
a srce cuva...
Ona...ona je tako sama,
svega bogata
ljubavi tako siromasna,
zato ona place
sto samo on zna reci volim te...
uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh andjeleeeeeeee
OdgovoriIzbrišiPala je zvijezda
OdgovoriIzbrišii mrak je odjednom pao u zjene
ako me voliš, ako me voliš
daj da skinemo te teške sjene
da ne mogu više ništa tužno reći
da ne budu kiše
da ne bude ništa
a da ljubav bude...
Ako me voliš
reci mi pjesmu koju rijeke znaju
reci mi ljubav najveću
još veću od veće
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.
Ako me voliš
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponoćna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.
Ako me voliš, ako me voliš
da skinemo skupa te teške sjene
da mi pjesme polude
da ne bude ništa
a da ljubav bude...
Željko Krznarić
...svaka riječ pogađa ravno u srce...HVALA TI..
OdgovoriIzbriši....jao anđele ovom pjesmom si me dotukao...
OdgovoriIzbrišiSrce je ostalo nacrtano na prozoru...
OdgovoriIzbrišiSuze su natapale plocnik na peronu...
Jedna slika sa peruskama
stisnuta na grudima...
Sva njeznost i ljubav je ostala zarobljena cekajuci da se pokloni...Vili
...ja nisam ni vještica ni vila samo sam ljubila...dali je ljubiti grijeh...
IzbrišiTišina…
OdgovoriIzbrišiLukavo se šunja prostorijama,
Čekajući priliku, kada će,
Osvojiti teritoriju dnevne sobe
I krunisati sebe za vladara,
A savladani mir ponižno baciti na koljena…
Navlačeći svoj plašt,
Pušta mrak da svetiljke oboji u crno,
Zahtijevajući od njih da izdaju svjetlost
I pokore se tami…
Razumijem ja tu Tišinu…
Nekad je čujem kako neutješno jeca,
U napuštenim hodnicima,
Starim zgradama,
Mračnim ćoškovima,
Proklinjući sudbinu njenog zadatka
Da bude prethodnica Slutnji, Nemiru i Strahu…
Danima luta,
tragajući za nekom dušom samom,
a kada je nađe,
naređuje sjenkama Sumnje da se poigraju sa njom,
surovo je ostavljajući u očaju…
Ali, Tišina krije jednu tajnu…
Nađe li dušu sa dva srca,
Koja, zajedno, kucaju kao jedno
I žive jedan život,
Život Ljubavi,
Svojim plamenim krilima je zagrli
I toplim dahom u njen krvotok
Udiše trajanje zvano vječnost…
Samo tada šuti…
Prema Usamljenima je nemilosrdna…
Na njih urla…
Mene posmatra ispod oka,
Jer zna da, samo onda kada ti dođeš,
Smisao dobija njeno postojanje…♥
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišipozdrav za andjela
OdgovoriIzbriši