Neka drugi
pod zvjezdanim nebom zagrljeni
kao jedno disu...
Neka drugima
borovi stope bose broje,
dok im povjetarci u krosnjama
sonate ljubavi pisu...
Neka drugi
pjevaju,vesele se i klicu,
sa osmijehom trce u susret novom danu...
Neka drugi
poput ptica
ovim plavim nebom lete,
na oblaku bijelom grle se i vole...
Neka drugima
zvijezde vjecne
gore u sretnim ocima,
neka spavaju u toplini kamina
jedno drugom na grudima...
Neka drugima...bude sve...
Meni ostavite tamu,
ledenu zimu,
moju samocu,
usamljenu pustinju,
i jednu polomljenu ruzu...
biti cu sretan pored ovih nijemih prijateljica...
daleko...daleko...daleko
Nema komentara:
Objavi komentar