Klisura ljubavi...

Tu na mojoj stijeni zaboravljene klisure,

gdje vazduhom treperi tisina vijekova,

borovi mirisu svjezinom smole,

tu je moj dom...

tu sa crninom svojom,

trazim kroz maglu izgubljenim pogledom

nekoga...koga sam zvao mojom Vilom...

Tu gdje slapovi biserne vodice izviru i poniru

ne dajuci rukama nicijim lice umivati,

tu gdje su travke zelene

kao tepih prosute za noge bose,

tu je moje srce...

tu usamljen stojim,

sam sebi mirisem,

sam sebi sapucem,

sam sebe bolim...

Tu gdje povjetarac tihi kose mi mrsi,

svilenkasta maglica lice miluje,

tu gdje vrijeme stoji,

tu...u moju klisuru

dolaze samo oni zaljubljeni

i cekaju kroz maglu sjenu

cekaju svoju voljenu...

cekaju svoju Vilu...