Sjecam se...

Sjecam se kako je bilo ljepo zivjeti

pod ovim svodom nebeskim,

u usima imati harfu morskih sirena

za sve druge necujna...

za moju dusu opijajuca...

Sjeam se da zivot nije vrijeme koje protice

vec dah miline...ljubavi,

kada jednom to udahnes

zelis to u dusi zadrzati dok ne umres,

da mirises...

da dises...

da se smijes...

Sjecam se kako sam imao vinograd mali

i neku kucicu daleko na jednoj osami,

na svakoj lozi grozdovi crveni

i ja ih punim rukama svojoj seljancici nosim,

a ona ne mari za plodove,

ne mari za darove,

ona gleda moje ruke

njezno ih miluje,

i samo jedno ponavlja

volim te...volim te...volim te...

Sjecam se da sam bio Ziv

prije nego sto sam Umro...

mozda zalud se sjecam

kako je bilo divno zivjeti...