srijeda, 10. ožujka 2010.

Ne,neznas Ti...

Ne neznas ti...
da ljudi su zvijezde razbacane nebom
i u strahu od samoce skupljaju se u gomilu
boje se biti sami...
a ja ti oduvijek sam sam
usamljena zvijezda neba
koja bjezi od gomile izgubljene
cekajuci svoju zvijezdu sjajnu
bas kao i ja usamljenu
u nekom nasem svijetu...

Ne neznas ti...
koliko si jaka za druge
i krhka za sebe...za mene,
jednom kada ljubav te dotakne
uzalud je cekati nesto
sto se vec dogodilo,
ali jutro kada svane sve bude jasnije,
volis li...
to ces srcu samo reci...

Ne neznas ti...
da sam poput sokola
koji nikada nije imao potrebu
upoznati drugog sokola,
trazeci samo svoju golubicu
ne kao plijen ili zrtvu...
nego kao ljubav jedinu
koju cu cuvati do smrti...

Ne neznas ti...
koliko je vjetrova u meni
koje sam zelio umiriti u tebi,
drzati samo tvoju bijelu ruku
da se ne bojis vjetra niti mraka,
da te uspavam dodirom dlana
kada kise tuku,
da se svijes uz mene
i osjetis moju sretnu suzu...

Ne neznas ti....
da moja snaga lezi u netaknutom jutru
vjecno suncem okupane planine,
da snaga je moja suza vrela
sa kojom se umiva samoca...
ne,neznas ti...
koliko te zelim voljeti
i koliko bih zelio da me volis ti...

4 komentara:

  1. Divno Andjele ...........!

    OdgovoriIzbriši
  2. Osecam da bolujes Andjeo,pesme sve govore!Ipak u svome bolu stvaras predivne stihove!!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala,za sve komentare...bol je jedino sto ostane,kada snova nestane...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga