srijeda, 10. ožujka 2010.

Bosonoga...

Pozeljeh te sinoc...bosu,
necujno u spavacici bijeloj...dolazis,
preko lica mi nadvila bujnu kosu
tek okupana
dusu mi opi taj miris...

Usne crvene kao jagode zrele
kroz tamu nosis do mojih ociju,
drhtaj me obuze zasto ne poljube
pomislih ...
ali neka traje spreman sam na tu igru...

Pozeljeh te sinoc...,
na goru zelenu mirises,
u ocima nosis smiraj kolibe male
dok srce plamti vatrom kamina...

Pozeljeh te sinoc...
pozeljeh te sutra...
pozeljeh te zauvijek...
ali zelja
osta moja pusta zelja,
vlazan jastuk od suza
jutrom me podsjeti
kako je divno u snu tebe voljeti...
i kako je tesko san izgubiti...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga