Dali te moja pjesma dira
poput barsunastog paperja,
miluje ti kose u snovima...
Dali si nekada pomislila
koliko mozes biti voljena,
i da zivot se mjeri
samo uzdasima
provedenim u ljubavi...
Dali znas da u tvojim ocima
kupa se moja duboka ceznja,
nemiri plove jastukom
dok crtam te tisinom...
Znas li koliko dugo sam skriven,
tamom tvog straha pokriven,
i cekam u kutu tvog srca
kada ces me osmijehom
obasjati poput sunca...
Osjecas li kako se praznina duse
zove imenom mojim,
osjecas li kako te zovem
zavijanjem ranjenog vuka
kome treba samo njegova vucica...
Dali osjecas kako snovi se sniju
kako bi bili probudjeni...
Osjecas li...
kako ti poklanjam bijelo jutro
duse moje,
dok te ogrcem ogrtacem
ljubavi svoje...
Osjecas li kako ti sapucem
voli me kroz snove,
a sutra kada se probudis
poljubi me...samo...malo...
Nema komentara:
Objavi komentar