četvrtak, 4. veljače 2010.

Postelja meka

Zeljan sam postelje meke
znas druze onako tople,
ne nije to tek da nebudem sam
nego onaj iskren zagrljaj...

Znas kada ono legnes na stranu
zavuces pod drugi jastuk podlakticu,
a ona te gleda u tami oci sjaje
i ti nju i to traje i traje...

Cutite oboje dok usne se smijese
kao da ne zelite otici u snove,
ona ti prstima miluje usne,kose i obrve,
izucava cijelo tvoje lice...

Znas druze osjetio ovo nisam
niti ono da se za pokrivac otimam,
vucem ja sebi uz smijesak
a ona sebi kao kakav prosjak...

A onda te poljubi ono istinski strasno
i kaze ti u lice mojjj si zar ti nije jasno,
zatim na grudi moje legne
obgrli rukama cijelo moje tijelo
i zaspi bezbrizno kao malo jagnje...

Prebaci i nogu preko mene
ima i tabane hladne
pa zavalaci pod moje tople noge
pa joj kose milujem
prstima njezno dodirujem
i pokusam malo maknuti sa stomaka
tu njenu nogicu jer postaje teska,
a ona iz sna promrlja,
"samo probaj je maknuti
odmah cu te poljupcem opaliti"...

Da nisam to druze imao
a toliko sam o tome sanjao,
vec odavno svoje tijelo bilo kome zabranio
umorio se druze sa nekim biti
i kada treba spiti jedno drugom ledja okrenuti,
umorio se druze
godinama to vec traje,
zagrlim jastuk leden
i pomislim da je netko tu
od koga sam cijelim srce voljen...


Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga