Cije je

Cije su ove ruke zamrznute

koje cekase vjetar pustinje grliti,

svoj san uzeti,

vjecno druge ruke drzati...

i stariti...stariti...ostariti...a ljubiti...

Ciji je ovaj leptir sto sobom kruzi

vec danima na slobodu ga pustam

a on nikako da iz moje kose bjezi...

ciji je...

osjecam kao da nista vise nije moje...

I zdenac svoga zivota

nadomak kolibe stare sam kopao

izvoru bistre njegove vode

nadao se...

na kraju ne nadjoh nista

osim prazne crne jame

u kojoj nista na dnu ne stanuje...

Oci ostase prazne

i izgubljenoscu urezivah spomen

ciji je ovo zid ilovace klete...

nije moj...

netko ce vec ici dublje

naci te ljubavne vode

koje zivot care...

a moje su presusile...

A i ti moj cvijetu rosni sto livadu krasis

mozda ti znas ciji si...

ako si niciji mogu li barem tebe ubrati

i na srce kao lijek staviti

mozda me podsjetis kako je to lijepo znati

da si neciji...