Za tebe cu veceras dodirnuti san
izgraditi dvorac od planinskih cvjetova
i biti ce najljepsi
u vremenu odavde do vjecnosti...
Smjestit cu ga uz potok tihi
koji nosi kapljice starog vremena,
dok nad njim trepere ljubavni leptiri
okupani bojama starog Egipta...
Za tabe cu ga sagraditi
do vrhova usnulih oblaka,
kako bi mogla dotaci
iz njegovih prozora
moje usamljene oci,
ugrijati moje ruke od leda,
poljubiti moje usne
na kojima stoje
zamrznute rijeci
one su za tebe...
Kroz noc zvijezda
u njemu ce biti tiha pjesma
pustinjskih dina
uz harfu morskih sirena,
dok laticama mirisnih ruza
ukrasit cu krevet
gdje spava tvoja predivna kosa...
Zapalit cu kamin
vatrom iz mojih grudi,
donijeti netaknuti snijeg stoljeca
i njegovu tisinu
staviti u tvoje oci
dok budes snivala...sretna...
Za tebe cu dodirnuti san
posuti put od lala,
ostaviti trag tvojim bosim nogama
kako bi me nasla
u nasem dvorcu medju oblacima...
Nema komentara:
Objavi komentar