subota, 20. veljače 2010.

Kada vjecnost prodje

Neka nitko nezna moje tajne
mreze na dnu mora zapletene,
liticu po kojoj hodim
i koja nikuda ne vodi...

Uvijek sam bio crna noc
tamo i pripada dusa moja,
nepoznat i skriven u moru lica
zeljen od ruku
a nikada grljen do umiranja...

Zagrljaj sa toplim usnama prodje
avantura u vjetru nestane,
oprostite ja sam zelio mnogo vise
ono jedno da ljubav nikada ne prestaje...

Sudjeno ili ne
jedno istina je
led se vraca svome ledu...
Andjeli samo jednom polete...
vjecno...
ili kratko...
to znaju oni koji ih vole...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga