srijeda, 13. siječnja 2010.

Zidovi...

Razumjeti pticiji poj,
nebo pred kisu,
sunce u zalasku,
podivljale morske talase,
da sve razumjeti mogu,
samo jedno nemogu
suzu i ljubav tvoju...

Objasni mi,zelio bih svatiti
zelio bih te poljubiti,
zelio bih te voljeti,
zelio bih...
zelio bih...
da zelio bih...mnogo toga...

Ljubav se pita,
ljubav je ljubomora,
ljubav je ceznja,
ljubav je slutnja,
ljubav je suza,
zelio bih ovo svatiti,
zelio bih da mi objasnis,
smijem li pitati da mi pomognes
dati odgovor na ove rijeci...

Sta znaci cutati,
sta znaci neciji biti,
sta znaci voljeti i voljeti i voljeti,
sta znaci patiti,
sta znaci ruze nositi
ako ih nemam kome dati...

Mnogo bih pitao
ali sta vrijedi kad zid tvrdjave cuti...
pomislim i kako mi se smijesi
svejstan moje nemoci,
dok rijeka uz zidine tece i tece
odnosi moje slutnje
na koje nikada necu dobiti odgovore...

A mozda ipak vrata se otvore,
rijeke presuse,
kise zamjeni sunce,
i moje usi cuju tvoje rijeci medene
....volim te...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga