Ostrvo gluposti...

Smisao,sve u zivotu ima smisao,

mozda nerazumijem ovu rijec,

valjda smijem naglas rec

nerazumijem molim da objasnite ponovo!

Ali avaj nastavise sa rijecju Kraj...

cek povikah pa zar i Kraj nije pocetak,

necega...

mozda na pocetku kraja

ili na kraju pocetka?

Ostase tri tacke kao nedorecene

same sebi prepustene,

pomislih ma koje ovdje glup,

pametan koji se pravi glup

ili glup koji je pametan...navodno?

a mozda se svi pravimo pametni?...

I opet preskocise odose do vjere...

kazu da vjerujemo i praznike slavimo,

"Cije?" povika glup,

"Svako svoje!!"odgovori pametan,

i svi postasmo pametni,

niko vise nepita gluposti,

bitno je imamo svoga idola,

ali sta ces opet onaj glupan

pomisli "ma kojeg???" ali sada

cuti u sebi razmislja pravi se pametan...

jer rekose ako cuti i misli

vrlo brzo ce i on doci do pameti,

tako zakljuci "DAAA ja sam pametan"...

I tako sa vremenom niko vise nebi glup,

ostah usamljen na ostrvu gluposti,

ja jedino vjerovah u ljubav,

ostali pametni vec odavno vjeruju

u neka druga cuda,

i ta cuda donesose da postase pametni...

i odose sa ostrva...

Ipak ce biti da ima kraj,

gdje glupost zavrsi pocinje pamet,

mozda sam i ja nekada bio pametan,

tu skolu zavrsio,

dosao do kraja i poceo pocetak gluposti,

ko cega vise znati...

ustvari vise i nesjecam se...

mislim da sam rodjen sa ljubavi u grudima,

nekako nepopravljiv,

uzalud me pameti dozivati...