Nemocan sam,
iznemogao od bitaka svih
tu pred tvrdjavom tvojom...neosvojivom...
sada stojim...
Gledaj kako krv niz sjecivo maca kapa...
lice ispijeno od bitaka...
tijelo tako mi je umorno...
a kosa godinama ne milovana...
Svu koprivu porazih,
glog rukama golim sam sjekao,
put u bespucu trazio
da bih pred tvoje dvore dosao...
Nemocan sam sada,
niti mac,
niti krvca moja vrela,
niti urlik,
niti plac,
sve je nista pred tvojim vratima...
samo vjera u ljubav mi je ostala
i ruza slijepljena na mojim grudima...
to nosim sa sobom
klececi pred tvrdjavom tvojom
cekam vrata da otvoris
i poljupcem svojim moju dusu
zednu...napojis...
Izadji mila na bedeme visoke
nemam iza sebe vojsku,
nemam niti konjanike
cijeli put predjoh sam
sa vjerom u ljubav,
izadji ruzu zelim ti pokloniti...
izadji zelim te samo voljeti...
izadji da ti kazem
volim te...jedino moje...
Nema komentara:
Objavi komentar