petak, 11. prosinca 2009.

Tvrdjava od leda...

Nemocan sam,
iznemogao od bitaka svih
tu pred tvrdjavom tvojom...neosvojivom...
sada stojim...

Gledaj kako krv niz sjecivo maca kapa...
lice ispijeno od bitaka...
tijelo tako mi je umorno...
a kosa godinama ne milovana...

Svu koprivu porazih,
glog rukama golim sam sjekao,
put u bespucu trazio
da bih pred tvoje dvore dosao...

Nemocan sam sada,
niti mac,
niti krvca moja vrela,
niti urlik,
niti plac,
sve je nista pred tvojim vratima...
samo vjera u ljubav mi je ostala
i ruza slijepljena na mojim grudima...
to nosim sa sobom
klececi pred tvrdjavom tvojom
cekam vrata da otvoris
i poljupcem svojim moju dusu
zednu...napojis...

Izadji mila na bedeme visoke
nemam iza sebe vojsku,
nemam niti konjanike
cijeli put predjoh sam
sa vjerom u ljubav,
izadji ruzu zelim ti pokloniti...
izadji zelim te samo voljeti...
izadji da ti kazem
volim te...jedino moje...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga