Vila...

Nepostoji,
suncem okupana planina,
mirisna polja livada,
cvrkut bezbriznih ptica...
kazu nepostoji...

Nepostoji
,zivot bez ljudi,
bez igdje ikoga,
samo da je uz tebe
ljubav jedina,
ona koja je vjecna...
kazu nepostoji...

Nepostoji,
da srce voli
zivot svoj cijeli,
i ruze sve poklanja
na jastuk gdje mu draga spava,
da je nevara,
da je to ljubav iskrena...
kazu nepostoji...

Nepostoji,
covjek koji jednu zenu sanja,
sa njom jutra bijela,
kavicom joj pozeli
dobro jutro voljena,
bijele kose joj mrsi,
sa njom stari
u ljubavi...
kazu ne postoji...

Nepostoji,
koliba mala,
vecera oskudna,
livada zabacena,
ljubav stoljeca,
stol i daska,
na njima ono sto ima,
i kamin,
toplina,
ruka mila
usna vrela,
i rijeci
TI SI SRECA MOJA
NAJVECA...
kazu nepostoji...

Mozda,
mozda,
mozda ne postoji,
ali ja sam jedan
od onih koji to zeli...
ako je mnogo
uporedite me sa onim koji
na mjesec leti,
uporedite sa onim koji su predsjednici,
uporedite me sa vlasti,
sa generalima koji ratove vode,
sa lopovom koji krade,
sa onim koji hareme imade,
sa vlasnikom banke,
sa svodnikom kurve,
sa dilerom droge,
sa pijancom prazne case,
svi nesto zele...
mnogo viseod mene
kod kojeg ljubav
tece kroz vene
i ne zeli nista osim
svoje Vile...
ako trazim mnogo
neka me lincuju
i na prsa mi napisu
PROKLET
JER JE ZELIO
SAMO JEDNU ZENU,
SVOJU VILU...
ZELIO KOLIBU...
ZELIO DA JOJ CVJET
STAVI U NJENU BUJNU KOSU...
neka glavu pogube,
neka svi vide,
neka i pisu
nije zelio hareme,
dvorove,
niti novce,
nije zelio zene,
niti provode lude,
jedine zelje njegove su bile,
ZELIM DA STARIM PORED SVOJE
VILE...