petak, 20. studenoga 2009.

Dodir ljubavi...

Za poljubac jedan
evo nudim dusu,
za dodir ruku tvojih
odricem se i snova svojih,
za pogled tvoj
evo dajem
zivot svoj...
mozda je malo...
ali jedino to imam...

Sta je sreca
ako ti nisi uz mene jedina,
sta su lutanja
kad nestizem nigdje,
tvoj uz moj korak
to je istina,
tada sam jak
jer znam da je uz mene
moja voljena...

Ljubav sta je to
kad nije tvoja,
sta su jutra
kad nema tvoga uzglavlja,
zasto i ruza cvate
kad nemogu je tebi dati,
zasto i zivim
kad nemogu uz tebe biti...

Ja nisam kao svi,
ja nisam niti jedini,
ja sam jedan od onih
koji zele mnogo ljubavi
,uzeti,
dati,
voljeti,
zelim uz zubor potoka
kose ti mrsiti,
zelim ti saputati,
zelim ljubav ti pruziti,
zelim tvoj biti...

Kad se voli,
nista ne postoji,
osim ljubavi...

Reci ce,
treba zivjeti i raditi,
reci ce
od ljubavi se ne zivi,
reci ce
a lagat ce...

Sta vrijedi imati
a nesretan biti,
sta vrijedi ljubiti
a drugog sanjati,
sta vrijedi zivjeti
a osmijeh ugasiti...

Jedna koliba mala,
jedna zena iskrena,
jedna ljubav vjecna,
jedna Vila,
sretna jutarnja budjenja,
bez igdje ikoga,
to je moja istina...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga