Neka bude noc...

Gdje da krenem u ovaj gluvi sat

skoro ce dva a ja nemam sna,

svijeca jedini drug

bez glasa,

bez usiju,

bez ociju,

znam nece me izdati

i da je pitaju,

nemoze reci mogu je samo ugasiti...

Gledam kako se topi dok kazaljke

neumoljivo zure ka jutru,

kakvom?

dali vec poznatom?

ili nesto novo krije

to jutro kada oci se otvore...

a ja bih sanjao i ostao

tamo gdje me noc

na bistre izvore odvede...

Svanuti mora a ja gladan sna...

Jedino u njemu sam sretan

u njemu je moj spokoj,

u njemu te grlim

u njemu te volim

onako kako ja to zelim,

sve je tako idealno,

tako si blizu da mogu osjetit

tvoj dah,

sapat,

dodir ociju...

u njemu sam sretan...

a jutro pokvari sve...

sa njim iz mojih ruku odes,

uz prve zrake sunca nestanes,

a ja bih sanjao i zelio da ostanes...

Suluda misao vodjena zeljom,

znam mogu prevariti i jutro

nemora svanuti kada ono zeli

svaut ce kada ja to pozelim,

svijeca me nece izdati gorjet ce

i dok bude plama biti ce noc,

navlacim roletne,

zamracim svaki kutak sobe,

u usi stavljam vate,

daaaa,

ovako je bolje nevidim i necujem nista

sad mogu te grliti koliko svijeca gori,

jutro te ukrasti nece,

neka bude noc i san

u njemu sam sretan

u njemu te imam...