Moja Gospo 2...

Evo Gospo svijecu ti palim

ovim drhtavim rukama svojim,

lomim se sam sa sobom

neznam vise od cega sam stvoren,

dali to crnu krv imam,

reci mi na tren iskrena budi

gdje me ovaj zivot moj vodi...

Ko sam ja Gospo moja,

dali uopce pripadam tu gdje jesam,

zasto si mi dala toliko ljubavi i snova

koje nemam kome da dam,

nemocan sam u maglovitim jutrima

nemocan pred rijecima,

"nemogu da volim vise od ovoga

koliko te Andjelu sada volim"...

Koji kriz na mene si stavila

pece me i boli,

zar zelim mnogo,

zar trazim nesto veliko,

zar koliba trosna

je dvorac pun raskosi,

zar je ljubav do smrti samo uzrecica

koju si ti izmislila,

pa zar i ti nisi u kolibi zivjela

i zasto onda dvore nisi zeljela,

zasto,

zasto,

zasto si to cinila,

dali si i ti Gospo voljela?

Da,

ipak ovu cu svijecu ugasiti,

jos jednom te pogledati

i pitati dali jos uvijek

neko svijecu pali i za ovog Andjela

kojeg ste moja Gospo stvorili

da bi na njemu ucili

koliko smrtnik

zeli da voli

i

bude voljen...