Siromah sam rodjen
sa tugom nekom u ocima
bolom u njedrima
ni kule ni dvore nemam
i nista na poklon
da ti dam
osim ove ljubavi moje
srca velikog
koje zeli voljeti
do smrti...
Poklanjam ti to sto imam
zlatom nemogu te kititi
kocije bjele dovesti
svatove silne pozvati
mila moja nemogu ti to pokloniti
a htio bi...
Mogu te samo pozvati
i reci
zivote moj
zelis li samnom
uz osmijeh i srecu
stariti,
toliko koliko imamo
vec cemo sve sami sagraditi
i u ljubavi kose sijede docekati...
Nema komentara:
Objavi komentar