Necu ti reci za jucerasnje izgubljeno proljece
koje nastojim pronaci u popucaloj
povrsini mora,
u stvarnoj idili tisine
pokoji val pokvari sliku sutrasnjice
o kojoj Ti zelim pricati...
Kada bi bila moja pokusao bih udahnuti tvoj osmijeh zauvijek,
brsljan koji te gusi golim rukama pokidao,
kada bi bila moja pustio bih da dises
da letis,
pustio bih te da budes slobodna...
Ti boginjo moja,
znas li koliko bi bili sretni kada bi usne se dotakle...
to pricam vjetru koji sapuce "ipak nju nemas",
to pricam moru koje talasima pise po pijesku
"nikada nju imati neces",
to sutim u srcu
koje jedino sutnjom odgovara
valjda pusta da se nadam...
http://www.youtube.com/watch?v=lldtWhPX-HY
OdgovoriIzbrišiAndjele, bio si Stub mog postojanja ,moje isheklane svilene zavjese sa tvojim likom,moj osmijeh-moje suze....ali tebe Andjele meni neka druga uze.
OdgovoriIzbrišiBio si moj drhtaj svaki put kada bi se pojavio na prozorcicu nadanja,sva ona nespavanja nocima,...tuga u ocima,prozivljen osmijeh ,bio si sve ono sto nikada prije nisam osjetila ni dozivjela,...latice ruza,kap srece u casi crnog vina dok nam je svirala enigma...bio si moje svee!
ali, ali...ja moram ovako sa njim zbog njih, . . .
znas,sebicne biljke gutaju svaki trag ali uprkos svemu ostao si mi i dalje drag...da...drag!
Predivna pjesma anonimno,cijeli zivot u pjesmu bi ovu stao.
OdgovoriIzbrišiHauser predivan nick i predivne rijeci,tako divno napisano kao dozivljaj prepun ljubavi,idile i beskonacan broj dijelenja njeznih osjecaja uz suze.
Pitaju za tebe oni koji rijetko pricaju,
peroni koji suze vise ne broje,
ali kao tvoje vjecno pamte
isklesane u tracnicama
da ih vjecnost izbrisati nece...
Pitaju za tebe prosjaci
koji gros mi vracaju,
talasi sutonom sto setaju,
pitaju za tebe a sutim
koliko smo mogli
u minutama uzivati kao vjecnost cijelu...
Pitaju a ne znaju
zasto peroni tugom disu,
zasto kotaci cvile,
pitaju za tebe
jer znaju sta me jedino boli