Zato mila...

Znao sam voljeti prije tebe,

znalo je i boljeti

u tren pomislih to se ljubav zove,

ali nikada ovako srce nije voljelo

nikada ovako nije boljelo,

nikada zbog ljubavi suzne oci nisu bile...

Pitao sam na svakom koraku

da bih ucio nekim drugim ocima

pitah jer bili su stariji,

rekose ljubav je ovakva i onakva,

ali nikada ne opisase

kao takvu koju dotakoh u tvojim ocima...

Tebi se nisam nadao...

Na sve sam bio spreman,

ali pronaci jos nekoga

ko gleda istim ocima

to nikada ne...

Zato mila...

U trenu kada sjenke 

pocnu plesati po zidovima,

kada suza postane toliko vrela da bi se skrila dlanovima,

kada upitas sebe zasto si plakala,

tada ces znati zasto ribe plivaju,

zasto ptice lete,

i zasto volim samo tebe...

Nedjelja...

Sve je kao jucer

ostade ne ispijena soljica kafe,

mirisi koji plove sobom

kao da nikada isceznuti nece,

i jedno srce malo 

koje je ukralo Andjela dok spava na oblaku...

A vozovi polaze

tako tesko odlaze,

kao da kradu sudbine

koje nikada vise nece biti sretne...

Dugo sam gledao tvoje uplakane oci

cak niti usne nisu ostale mirne,

drhtale su zeljom vratiti ono sto odlazi

i trebale su reci

samo jedno...ostani...

a vozovi polaze...

Znas,nikada nisam volio nedjelju i vozove

znam ni' ti,

podsjecaju na turoban kisni sumrak

zal za praznicima koji prodjose,

podsjeca na ljubav

koja bi carobna do subote...

I sta bi sudbina

da zivim izmedju jave i sna

uzivajuci u zvizduku pistaljke konduktera

cekajuci da me odnesu do nedjelje

sada jedinog dana 

u kojem oci postanu zive...

Miris zene...

Volim te kada sutis
tisinom brsljan oko mene pletes
da ogoljenu istinu
prvi progovorim u bunilu


Volim te naslutiti
kao postojanost
u svijetu popucalih snova
gdje smisao zavrsava


Volim te udahnuti
neskladom duse svoje
kojoj donosis harmoniju
i koncem idile zasivas zjapecu jamu...


Dok te volim gubec' sebe
pomislim kako te otimam
od korova u kojem rastes
stidljivo sred ljepote svoje
i zelim...da toliko zelim
da samo meni mirises...

A Ti pitas gdje si...

Vi ste tu
da i ja sam tu
cas mi nalaze da se s Vama smijem
podignem casu
i polako gutljaj ispijem
veceras ste tu za gozbu
dok ja zalutah na Vasu pir pobjedu...


Vi imate svoje pjesme koje glasno bi pjevali
pomalo nalik horu krestavih glasova
od kojih svaki se trudi da bude prvi,
jadna je ova gozba
ali cutim
jer ja sam tu
a oci odaju kako sam u drugom svijetu...


A Ti pitas gdje si?


Roletne spustam za novo sunce,
kisobranom prizivam kisu,
i cutim...tisinom plovim
uvijek sam to volio
a sada se tog muka bojim...


Ne,nemoj me pitati gdje sam...
jer zivim...nekako,
kako to samo ja znam...


Nadam se poju slavuja
koji ne slecu na okna moga prozora,
jorgovan ne cvjeta vise,
zima toplinom ne odise,
i sta mislis gdje sam?


Spavam ti mila moja,
spavam i cekam...nasa proljeca...

Odavno ljubavi...

Odavno sam prestao sa bilo cim

prestao smijati,

prestao sanjati,

prestao vjerovati...

Odavno kula u rusevini stoji,

prestao kamen na kamen stavljati,

prestao glog cistiti,

prestao ognjiste loziti...

Odavno ime ti u tisini spominjem

prestao pricati

prestao ljubiti

prestao zivjeti...

Odavno te volim

odavno te zelim,

ali sta vrijedi

kada moja nisi...

Svi me ostavite...

Pustite me prijatelji
vi koji ste uvijek bili tu
kada su osmijesi
a nikada kada krene po zlu...


Pusti me brate,sestro
vi koje sam uvijek volio
a nikada znali niste
pitati zasto u ocima suze mi stoje...


Pusti me majko,oce
vi zbog kojih lutam duse slomljene
za srecu je trebalo malo
a niti to malo ovo srce nije imalo...


Ljudi...pustite me,
ja sam svoje dugove izmirio
svoju srecu potrosio
svoju ljubav izgubio...


Svi me pustite
polako u tisini nestanite
a ti zeno...ti ljubavi
samo ti nemoj poci
zagrli i voli me
jer za san je potrebno dvoje...

Ljubavi probudi se...

Ljubavi probudi se
nocas sapatom te zovem,
ljubavi zasto spavas mi
zar ljubavi ne cujes me?


Ljubavi zasto me pustas samog
zasto je srce tako tiho tvoje
zasto tvoj korak nije uz moj?


Ljubavi probudit cu te sutra
jer veceras tvoj pogled je hladan
na tvojim usnama spava zima
tvoje tijelo izgleda tako bijelo
ljubavi tako ledeno...
probudit cu te sutra...


Ljubavi zasto mi nedostajes
kada tvoje srce je tisina
kada tvoja suza nije vrela
kada se bojis...ljubavi...


Ljubavi...volim te
zasto bih to lagao
uvijek si uz mene
ova ruza nikada umrijeti nece
ljubavi...uz tebe....

Voli me...

Voli me jednu noc,

voli me ovu noc,

jer veceras te trebam

kao zivot...

Zagrli me jako

i ne pustaj da odem daleko,

mozda pomisim u tuzi

da neciji sjaj su tvoje oci...

Voli me...

veceras ti pjevam poslednji put...

Voli ono sto smo,

i voli ono sto nismo,

jer veceras umire

sve...

Jutro promijeniti nece

moje duge i snove,

zeljela si

neka bude

crno nebo za oboje...

Slavuj vise pjevati nece,

plavo postaje sivo,

jos samo jedno 

srce moje sapuce

voli me...

veceras...

voli me...

zauvijek...

Obecala si...

Obecala si da ces me cekati

tamo gdje proljece pupa,

tamo gdje nema nikoga,

tamo gdje stanuje ljubav nasa,

zasto te nema...jedina moja...

Obecala si da ces me cekati,

i pogledaj sada sam tu

zeljan put planina letjeti,

zeljan okean preci,

zeljan ljubiti,

zasto te nema...

jedina moja...

Ljubavi...

probudi se...

povedi me sa sobom

jer ja ti vec dugo

brsljan oko srca stezem

i boli me,

boli da mi se umire...

Ljubavi...

obecala si...

sada moji najljepsi dani

umiru sa tobom,

mozda u nekom drugom zivotu

budemo sretni ja i ti...

Ljubavi...

obecala si...

srecu...

sada od svih nevjesta

biram tugu...

najvecu...

a obecala si

da ces me povesti

tamo gdje se zivi od ljubavi...

Slavuj bez pjesme...

Ja drugu ljubav nemam

i voljeti do pola

oprosti...

to ne znam...

Sred svoje samoce,

potrazih snenim pogledom

zvijezdu jedinu

koja se krisom

kupa u moru,

da...

potrazih tebe

u tom precrtanom nebu,

jer voljeti do pola

ne...

ne znam...

Voljeh te...

potrazih te...

i kome sada reci

da dusa tminom zjapi...

Ostaje da cutimo

ja o tebi,

ti o meni...

Da cutimo kao slavuji

kojima su pjesmu zarobili...

Moja Draga...

Ljubis li veceras nekoga?

Ima li isti okus usana

kao sto su moje...

draga...

Dali spavas uz bilo koga

dok sanjas 

ljubav zivota svoga...

Letis li nebom

kojim niko letio nije sa tobom,

i sanjas mene

ali ja nisam taj uz tebe...

moja draga...

Places li Draga?

Places li ponekada,

sto jorgovan

koji se donosi

nema miris moje ljubavi...

Ehh,

moja draga...

Ljubav ima bezbroj pitanja,

a samo jedna je istina

nekog skrivas u ocima,

nekog ljubis u snovima,

dali sam to ja...

moja Draga...

Veceras samo veceras...

Veceras nisam vidio tvoje oci

sa tisinom na usnama

i pogledom nadanja,

zatvaram polje snova

polako u postelju od trnja

valja poci...

Veceras te nisam ljubio,

stisnuh srce da ne zaplace,

grudi postase male

za jauk koji se ote...

toliko mi sve tvoje nedostaje,

toliko sam te veceras pozelio...

Veceras te necu sanjati,

sta vrijedi san u kojem te nema,

ostajem budan do jutra

trazeci te kroz prozor medju zvijedama,

za miran san...

znas li...

trebas mi Ti...

Veceras zelim da cutim,

jos jednom sonatom ljubavi te okitim,

i umrem...

tiho bez sna...

za Tobom...

Ljubav ima ime...

Ljubav...

skrivena u tebi vjekovima

cekajuci da bude voljena...

Ljubav...

dise tvojim dahom

kao zelja otme iz grudi uzdahom...

Ljubav...

stanuje u tvojim ocima

i places tiho nocu suzama...

Ljubav...

to je bilo necije ime

sada 

Ljubav...

Tvojim imenom se zove...

Oprosti nisam znala...

Pojedini su trazili pjesmu za pjevanje...eto ako sam ispunio zelju biti cu sretan,ako ne oprostite...

Evo jos jedan osmijeh prodat cu

jos jednu srecu odlumit cu,

ali pece me

u grudima boli me

sve sto je nekada

bilo moje i tvoje...

I krisom upitam

sve one koje neznam

sta mi radis ti

dali si srecan 

dali te neko voli...

Znaj da zbog tebe

ova ledena postelja boli me,

samo zbog tebe

kukavice kradu gnijezdo moje,

a bio si sve

ja nemam vise kome reci

volim te milo moje...

Jer grijesila sam

oprosti nisam znala

kako je voljeti

kada nisam voljela...

Cutao sam...

Nisam ti nikada rekao volim te,

a trebao sam...

i nisam ti rekao bez tebe nisam nista,

a zelio sam...

I ne rekoh ti bojim se

tisinom svojom da zagrlis me,

cutao sam...

i ne rekoh ti kako drhtim,

u snovima sa tobom letim,

ne...

nista rekao nisam...

Ali sada

dici cu glas do neba,

i kazem ti

bez tebe sam nista,

bez tebe se bojim zivjeti,

bez tebe drhtim

dok u snovima te drzim,

i...

zagrli me...

jer milo moje...

volim te...

Rekli su...

Rekli su mi

da si plakala sinoc,

sal od svile bio ti u ruci

dok usamljena odlazis u noc...

Rekose da su pitali

zasto imas takve oci,

a ti si cutala...

Rekose da si drhtala...

A ti neznas

koliko dugo mi mirises,

i zaboravljas,

kako boli

dok drugi te voli...

I rekose da si samo moja

i da sam tvoj grijeh

do kraja zivota...

a neznaju

kako je ispijati casu

ljubavi...

koja mirise na tugu...

Rekose da volis me...

a neznaju

koliko skrivam  

da volim te...

To sam ja...bez Tebe...

Duh koji iscezne

istopljen prvom zrakom sunca,

od tisine satkan,

lancima vezan suprugom samocom,

to sam ja...bez tebe...

Turoban huk oluje

koji cuci skriven u dusi,

dubok pogled izgubljenog oka

budno sanja svoj spokoj,

da to sam ja...bez tebe...

Oronulo stablo

koje ceka vojsku crva,

otpao list u blatu

koji svaka stopa gazi,

to sam ja...bez tebe...

to sam ja...bez svoga sunca...

Precuti...

Nemoj sada nista reci

dali sam prvi ili stoti,

precuti...

sve precuti...

Zelim te uz sebe

i to dobro je,

srcu tako toplo je...

Cuti...

ako treba da odes,

cuti...

ako se bojis da ostanes,

cuti...

dobro je...

samo poljubi me...

U oku ti vidim sjaj

negdje u srcu spava beskraj

i tako bilo bi lijepo...da cutis,

cija si...

ko si...

cuti...

zelim da znam,

ali nemoj da pokvarim san...

precuti...

Jutrom kada odes

pokrij me,

poljubi me,

ostavi ruzu bijelu na stolu,

kavicu ne ispijenu,

i idi...

ali vrati se...

ja cu jos da sanjam

i polubudan...

te cekam...

Dio duse...

Nisu me pitali

kakav bi zivot to da zivim,

sinom su me zvali

onakvim...po zelji njihovim...

I nisu me vodili

rekose svako ide svojoj zvijezdi,

a ja bespuca gazio

milion puta pao i ustao,

ali rane moje

nisu zeljeli da lijece...

A onda si dosla ti

moj san ne odsanjani,

moj cvijet ledom okovani,

moj zivot ne prozivljeni...

Ahh,

znas li koliko me bolis

dok me toplom ljubavi pokrivas,

i da imam krila

letio bih tamo gdje ti kosa spava,

ahh...i volio bih te

pa neka poslednja zelja bude

ove duse koja zivi samo za tebe...

Carev jorgovan mirisni...

Sudi mi...

dzelatu...

ti koji nosis masku crnu...

Evo na pladanj 

glavu ti stavljam,

sijeci...i presudi...

Ali krade mi se,

i ja cu krasti

to cvijece sto divno mirise,

to cvijece koje zudi i place

iza ograde careve baste...

I ne pitaj za poslednje rijeci,

jer tisinom uz osmijeh sve cu reci,

samo sijeci...

meni nije zao mrijeti

sto pozeljeh carev jorgovan mirisati,

s tim mirisom u ocima

ja cu sretan oci sklopiti...

Sijeci...

presudi...

ako ostavis ovo srce da zivi,

kunem se...

ja cu opet krasti,

pa neka bude grijeh

jedini,stoti,

svejedno je...

zbog carevog cvijetnog jorgovana

vrijedi umrijeti...

Moj klikeru jedini...

Kada zbrojim klikere u ruci

ne ostane nista

samo prazni dlanovi,

a bili su nekada crveni,zuti,plavi

sve ijedan se sijali...

A sada prazna ruka

od gomile pozeli samo jedan,

njega bih zavukao u djepove

i njezno milovao,mazio

da mu bude toplo,

da se blista kada izadje na sunce dana...

Ali sta vrijedi

ja sam svoj kliker divni izgubio,

kroz suplje djepove

negdje u setnji planinom posadio,

a on rasti nemoze

od stakla je kao moje srce

jedini i jedino...

Ahhh moj klikeru sjajni

gdje si...

kojom se travkom pokrivas

dali me pamtis

kako sam jos jucer

u djepu te skrivao

i sa tobom nisam nikada igrao,

cuvao te

kao jedino moje...

Ako me prestanes voljeti...

Ako me sutra nebudes voljela vise,

ne nemoj to nikome reci

zasto smo postali jedno drugom stranci...

Ako sutra prestanemo plakati,

ipak pozeli neku suzu pustiti

za nas...

jer mi smo se danas voljeli...

Ako me sutra prestanes voljeti

reci mi to danas,

da znam kada mi valja umrijeti...

Ako sutra odes...

sa sobom ponesi dio mene,

kada ti lose krene i sama ostanes

neka te sjeti koliko sam volio

samo...Tebe...

....

Izgleda pojedini ne zele da Andjel pise,stvar ljubomore ili vec nesto drugo...Izgleda nekima smeta to sto pisem za svoju dusu,mozda se boje da ovi stihovi su bolji od necijih...U svakom slucaju ne zelim se porediti sa bilo kim,niti zelim biti konkurencija bilo kome,ali eto ljudi su takvi...nismo svi rodjeni za ljubav...
Zasto ovo pisem stvar je jednostavna,primjetio sam virus na svome blogu...neko je oznacio Andjela...njemu na dusu...
Ne bih da vracam istom mjerom...jer ja ne vracam virusom...ako ne citate moje pjesme zasto da budete tu "pojedini"...Oprostite Vi sto ste zbog pjesme ovdje cijelo vrijeme,jer pojedinim izgleda Andjel postaje trn u oku...a zelim samo pisati svojoj ljubavi...
Oprostite...ako uskratim svoj blog svima za citanje i ako budete morali da se prijavite za dalje citanje,jer tako jedino cu znati ko to ne zeli Andjela da pise...a tada...rekoh ne vracam virusom...nego necim mnogo jacim...
Hvala...i oprostite...zelio sam samo pisati za sve Vas koji ste slicni meni...

Ljubavi trebam Te...

Trebam te... 

ne za ono jucer

kada te udanuh kao zivot,

nego za sutra

da bih disao tobom...

Trebam te ...

ne od dana rodjenja

nego mnogo prije dok nisam gledao

i bas takvu te sanjao...

Trebam te...

i onda kada budem umirao,

tada me drzi za ruku

da umrem sretan

u tvome toplom zagrljaju...

Ljubavi ...trebam te...

vise nego sto trebam 

samog sebe...

Zora ljubavi...

Kao mali potocic

sred uspavane sume

koji teci samo zna,

protices dusom mojom...

Kao zora sto tjera maglu

sred tisine svoje jake

suceve tople zrake donosi

tako ti tjeras tugu moju...

Kao nevin cvijet 

sred korova svoga

raste da ne bude lijep

nego voljen...

tako ti rastes u meni...

I nemoj mi biti lijepa

jer ja bih da me volis jedina,

i nemoras biti potocic

ali teci mojim venama,

i nemoj biti magla

ja bih da budes moja zora ljubavi

u kojoj cu vjecno zivjeti...

Mi..Ja i Ti...

Ja i Ti

uvijek smo plakali

kada bi se rastali...

Drhtave usne

poljubac bi stavljale

kao da nikada vise

ljubiti nece...

oci crvene

kao da vise plakati nece,

i rijeci...

brzo cu doci draga...

brzo mi dodji dragi...

Ja i Ti

dva bica

zarobljena u cetiri zida,

dok srce kapljicu zivota

pusta jednu po jednu

na rijeci...moram poci ljubavi...

Ja i Ti

zarobljeni u daljini

nedokucivi u svojoj tisini,

placemo istim suzama

sto nas nema

jedno pored drugoga...

moja voljena...

Zarobljena u srcu...

Ispjevao sam ti pjesmu ljubavi

najljepsu od svih a mozda je neces cuti,

mozda je neces osjetiti,

mozda uz nju neces plakati,

ali...

ispjevao sam ti pjesmu moja ljubavi...

Napisao sam stih o sreci

lagan kao leptirov let proljetni,

sretan kao dusa koja te sanja,

i satkao sam u nju zelju ociju

kako bi bilo divno

moje ruke sa tvojim spojiti,

drhtati...

plakati...

napisah ti stih milo moje...

Sagradih pjesmom kolibu malu

bistri potocic u svome zuboru,

na livadi tebe kako mi mases

dok bosonoga samo za mene pleses...

Napisah ti pjesmu

zatocenice moga srca...

kljuceve nikada neces dobiti,

slobodu nemoj traziti,

zarobljena si u mome srcu do vjecnosti...

Ne pitaj me...

Ne,

nisam te plakao sinoc

samo sam drhtao

bojeci se mraka bez tebe...

I nisam te volio danas

samo sam tisinom

slusao pjesmu opalog lisca...

I ne,

nemoj me pitati sta ce biti sutra

jer danas sam ziv,

a sutra...uvenut cu bez tebe...

Ne...

ne pitaj me kako mi je

cutim kad mi se place,

kao klaun smijem 

da tugu sakrijem,

i sanjam...samo sanjam

kako se volimo nas dvoje...

Ako podjes...

Ako podjes... 

jutrom ostavi kavu na ispijenu,

muziku nemoj gasiti,

kupatilo nemoj cistiti,

roletne nemoj dizati,

pusti da jos sanjam

tvoje prste u mojoj kosi...

Ako podjes... 

ne reci nista

ponesi rijeci sa sobom,

ogrni se mirisnim jorgovanom,

i te cipele lake tiho obuci,

naocale stavi da se suza ne vidi

i idi...

jer ja jos sretan sanjam

smijesim se dok sklopljene oci imam...

Ako podjes...

nemoj se okrenuti,

nemoj razmisljati

kako ce meni biti kada se srce probudi,

jer...

mogla bi zaplakati...

Ako podjes i daleko budes,

reci cu ti kako ce meni biti,

budan ledenu kavu cu ispiti

vrtit cu onu nasu pjesmu,

bezvoljno traziti nesto u frizideru

i ostati gladan...

Tebe...

Ako podjes...

nemoj da brines

voljet cu te dok se ne vratis,

a onda...

nemoj nikada vise da odes...

Vijekovi ljubavi...

Znas,

polomili su moj jorgovan

ali ne polomise u srcu miris njegov

jos mirise hodnicima moje duse...

I gazili su mojom bastom

cupali te iz korijena kao da si njihova

na kraju...posjekli te ruzo moja...

ali neka ponovo te sadim

ovim golim rukama svojim...

I lutala si poljem svoga neba

zanesena i tiha,

plaha i jaka,

skrivala si suzu iza laznog osmijeha,

i eto...zasto si zalutala

u odaje srca moga,

zasto bas mene pronadje

da me volis...da me bolis...

Sada bi' zelio

jorgovan ti pokloniti,

tebe ruzo mirisati,

zelio bih te srcem voljeti,

jer voljeti tebe

je kao voljeti vijekove

u kojima sva ljubav stanuje...