Pruga zivota...

Place ova pruga sto mi tijelo nosi

poredano u nekom kupeu bez broja,

gdje sam ovo stigao milo moje

da ne brojim lica,

ne slusam rijeci,

sam sa sobom zivim,

i pamtim kako je toplo uz tebe biti,

sanjam...a san od mene bjezi...

Idem Ti sa svjetla u tamu

redam slike i jorgovane mirisne,

nase noge bose kroz mekano lisce,

nasa klupa kraj rijeke,

redam mirise ne mirisane,

listove ne gazene,

i klupu za usamljene

osta bez nase sijenke dvije...

Prosjak sam bez tebe

onaj sto kupi mrvice,

a u srcu ljubav krije

onu za kojom do umiranja zebe...