Nevina u ljubavi...

Nije znala reci,

kako je to voljeti,

nije nasla rijeci za opisati,

kakav je to bol

i zasto suze teku,

samo cutke bi sanjala mirnu rijeku

i neku usamljenu planinu daleku,

jer bila je...

zena...

a nevina...

u ljubavi...

Pogledom bi cesto izgubljeno lutala,

sanjala svoj san koji samo ona zna,

ceznula u samoci zeljna toplih dodira,

i kaput bi zakopcala do grla

dok bi jesenje lisce samotno gazila,

jer bila je sama...

ljubavi zedna...

i tako nevina...

u ljubavi...

Zeljela je samo malo

da voli i da bude voljena,

zeljela je grliti covjeka

a ne stranca,

zeljela je da mu place na ramenu,

a on da razumije njene suze i bez rijeci da kaze,

zeljela je voljeti...

grliti...

ljubiti,

a nije znala da to toliko boli,

jer bila je...

nevina u ljubavi...

A onda ljubav je dosla...

Porusila ledene bedeme oko njenog srca,

otopila inje sa njenih usana

i srcu donijela strah...strepnju,

na oci se navukle besane noci,

zeljom u molitvi je zvala jutro

sto prije da osvane

i da ljubi svoje daleko...

a nije znala...da i on place...

u samoci na prozore navlaci roletne,

samo da sto duze sanja

njena oka dva...

nije to znala...

jer bila je...

nevina...

u ljubavi...