Kao niko...

Dadoh ljubav kao nikome,

srce poklonih kao nikome,

ali zalud...

mene nisu naucili

kako je to sretan biti...

u ljubavi...

U mojim nogama bosim

stanuju ledene zime,

kao ni kod koga,

dusa suha trazi

toplinu poljupca,

zarobljen u kavezu snova

kao ptica zeljna sretnog leta,

da...bas...kao ni kod koga...

A budem i ja sretan ponekad

to traje kada zima dodje,

stavim ruke u djepove

i u snijegu brojim usamljene korake,

sanjam tisinom nekoga pored mene...

bas...kao niko...

I da...imaju mnoge oci

koje bi zeljele skratiti moje noci,

ali iskreno ne ljube,

toplo ne grle,

dusa ne zeli,

srce ne voli,

ostaje mi sanjati Tebe...

jedinu, 

koja moze ovim usnama

vratiti toplinu...

I mogao bih da te ne volim...

Tada bi bio kao svako...

Ipak ja sam Ti kao niko...