Sjecam se bila je lijepa
nosila je sjetu u ocima,
zeljela je tako malo
i sanjala svog covjeka...
Sjecam se bila je uplasena
kao srna pored vuka,
i nije znala
koliko je ljubavi rijeka duboka...
Voljela je cvijece
ali nije imao ko da joj donese,
voljela je osmijehe
ali nije imao ko da je nasmije,
voljela je kutke tisine
ali nije imala s kim dijeliti iste...
I drvoreda se sjecam
dok viju pahulje bijele
koje nikada nisu pale na nase kose,
pamtim livade procvjetale
koje nikada nisu nase noge gazile...
Sjecam se...
ostao sam usamljen
sa svojim snom,
kao jagnje u coporu vukova...
Sjecam se...
voljela me...
Nema komentara:
Objavi komentar