Izgubljeni cvijet...

Sjedi tu i cekaj

naj rijedji cvijetu

sto ponice u skrtoj zemlji

cemera svoga postojanja,

bez oca,

bez majke,

bez ikoga svoga...

Prepustena oluji,

usamljeno izgubljena na cistoj ledini,

bez zaklona,

bez sklonista,

osudjena na bitku sa svima

tvoja krv iz korijena posta ledena...

ali sjedi tu...

i cekaj...

Svijecu koja treperi pored tvojih listova

upitaj s veceri,

cije to oci sijaju u njima ?

kome se nada uplasena dusa ?

osjeti...

nemoj drhtati...

koracam k tebi...

Bijelo jutro sa lica moga ti donosim,

nevinu rosu pokupih iz ociju

a pjesmu srca nudim na usnama,

zelis li me uzeti ?

moj izgubljeni cvijetu...