Bio sam pored tvoje rijeke
cekao...cekao,
rukama negdje u rijeci te trazio
i zvao,da zvao sam te...
ali moje rijeci samo tuzna vrba slusala,
i kao da mi sapatom svoje duge kose
kroz zeleno lisce rece,
"Andjele ona nece doci"...
a ja se nadao,
iznenaditi zelio,
u zelji izgorio
kada srce je spoznalo
da ime mi izbrisano
sa stabla stare vrbe,
osta samo rijec VJECNO...
Podigoh ovo umorno tijelo
i zakoracih ulicama bezimenim,
uz put prosjaku poklonih buket jorgovana
koje sam tebi zelio darivati,
neka ih nekome pokloni
kada ja nisam imao kome uz poljubac dati...
Bio sam tu pored tvoje rijeke
i zvao te...
da me zagrlis...
da mi kazes Volim te...
Divno...Andjele ,Ti bio pored rijeke ja setala pored fontane u parku,samo ja nikoga nisam cekala....EHHH...:))
OdgovoriIzbrišiPusti nocas svoje kose Slusat cemo nocas trave dok se njisu opijeni morem u tisini tame kako nasa srca uzbudjeno disu i kako nam usne spajaju se same. Mirisat ce nocas i trave i cvijece i zelene grane borova i jela i bit cemo sami u tom svijetu srece dok ne pukne zora suncana i bijela. ...Nadam se da ce jednog dana ceznja ,cekanje,suze, patnja bol zamjeniti nesto lijepse,da ce Vila zagrliti i reci Ti Volim te... Lijepo emotivno napisano,svida mi se Bezimena :)
OdgovoriIzbriši