Rodjendan...

Tihi dom,

treptaj svijeca,

lagano otvaram vrata svoga raja...

Negdje po zidovima plesu plamicci

vazduh odise lavandom svjezine,

sve je tako tiho,

a toliko puno,

toplina,

dolazim nekome

ko sa smijeskom me ocekuje

nakon danasnjice,

nakon bitke ohole...

Hodnik bosim nogama hodim,

trazim da poljubim

usne koje zelim,

otvaram jedna pa druga,treca

svaka vrata opet su prazna,

pomislim mozda se skrila

iza kreveta meka,

onako na podu lezi nepomicna

i ceka...

ali avaj...

nigdje ne nadjoh nikoga

opet moja zelja luda

igra se mojim mislima...

Da ipak ce biti

ove svijece upalih sam za sebe

u zelji da me netko pronadje,

ove hodnike ispunih mirisom

u potrazi za njenom bujnom kosom,

i tortu izvadih tek kupljenu

na stol stavih

onako sam za sebe...

popalih svijece

i rekoh sebi

sretan ti rodjendan Andjelu...