Sjeti se

Sjeti se kada te zamolih ruku da pruzis

prosetas sa mnom pod zvjezdanim nebom,

tako si bila uplasena neznajuci sta da mislis

u tom toplom vecernjem satu avgustovskom...

Sjeti se kako si pitala dali letim u oblacima

jesam li svacen dok zivim medju ljudima,

i kako si uporno se cudila mojim odgovorima

rece ovo nemoze biti istina

zar jos netko na svijetu isti san ima?

Sjeti se kako je srce tvoje malo drhtalo

iznenada ono jadno po prvi put se probudilo

na sve pakosti ovog svijeta ono vec bi naviklo

ali na ljubav ehh to nikada nije imalo...

niti one rijeci "mozes li me voljeti barem malo"...

Sjeti se kako si pobjegla kao nekim rodicama

dok istina bi duboko u tebi zakopana

pocelo je budjenje necega sto nisi imala godinama

i bojala se sebi reci pa zar sam vec zaljubljena...

Sjeti se kako to nisi dala sebi priznati

ne nemoze to biti istina ma takav Andjel ne postoji

ne nevjerujem u to ma svako se moze prodati

ali samo jedno nije bilo tvome oku jasno

kako sam tvoju dusu citao

kako sam u tvom srcu sve tajne otkrio,

ne nisam znao

samo sam rekao ono o cemu je i moje srce ceznulo...

Sjeti se da sam ti opet dosao

i do jutra s' tobom ostao,

sati su prolazili kao minute

i nije ti se dalo spavalice mala niti leci

zeljela si vjecnost tu uz mene biti...

a onda par sati spavanja

i vidimo se ispod onog starog hrasta

gdje ljubav vjecna pociva...

Ali dodjoh prije srcem vodjen

kao da sebi rekoh cekat cu ali vrijedi cekati,

kada poranila i ti,spavalica nije mogla vise spavati

i rece mi ma sto ti toliko poranio

vec bi jasno ljubomora iz duse se otela

koju nisi dala da srce prizna

nakon drugog susreta nisi me vise nikome dala...

Sjeti se mila

sjeti se jednog svijeta

jednog jorgovana,

sjeti se koliko si jednog Andjela voljela...