subota, 6. veljače 2010.

Sjeti se

Sjeti se kada te zamolih ruku da pruzis
prosetas sa mnom pod zvjezdanim nebom,
tako si bila uplasena neznajuci sta da mislis
u tom toplom vecernjem satu avgustovskom...

Sjeti se kako si pitala dali letim u oblacima
jesam li svacen dok zivim medju ljudima,
i kako si uporno se cudila mojim odgovorima
rece ovo nemoze biti istina
zar jos netko na svijetu isti san ima?

Sjeti se kako je srce tvoje malo drhtalo
iznenada ono jadno po prvi put se probudilo
na sve pakosti ovog svijeta ono vec bi naviklo
ali na ljubav ehh to nikada nije imalo...
niti one rijeci "mozes li me voljeti barem malo"...

Sjeti se kako si pobjegla kao nekim rodicama
dok istina bi duboko u tebi zakopana
pocelo je budjenje necega sto nisi imala godinama
i bojala se sebi reci pa zar sam vec zaljubljena...

Sjeti se kako to nisi dala sebi priznati
ne nemoze to biti istina ma takav Andjel ne postoji
ne nevjerujem u to ma svako se moze prodati
ali samo jedno nije bilo tvome oku jasno
kako sam tvoju dusu citao
kako sam u tvom srcu sve tajne otkrio,
ne nisam znao
samo sam rekao ono o cemu je i moje srce ceznulo...

Sjeti se da sam ti opet dosao
i do jutra s' tobom ostao,
sati su prolazili kao minute
i nije ti se dalo spavalice mala niti leci
zeljela si vjecnost tu uz mene biti...
a onda par sati spavanja
i vidimo se ispod onog starog hrasta
gdje ljubav vjecna pociva...

Ali dodjoh prije srcem vodjen
kao da sebi rekoh cekat cu ali vrijedi cekati,
kada poranila i ti,spavalica nije mogla vise spavati
i rece mi ma sto ti toliko poranio
vec bi jasno ljubomora iz duse se otela
koju nisi dala da srce prizna
nakon drugog susreta nisi me vise nikome dala...

Sjeti se mila
sjeti se jednog svijeta
jednog jorgovana,
sjeti se koliko si jednog Andjela voljela...



Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga