subota, 6. veljače 2010.

Kada ti ukradem san

Kada pahulja bijela
leprsava i nevina
pokuca na okna tvojih prozora,
otvorio joj da nitko nevidi,
nitko da ne cuje,
kako ti u njoj dolazim
i kradem ti san...

U njemu me zagrli
tamo daleko od svih
gdje smo samo ja i ti,
da nitko nepita za tugu nasu
za taj bol u srcu,
neka nesvate nikada
kako se voli i koliko boli,
kada usne su nijeme,
pogledi prazninu cute,
i kada srce drhti a nema se kome dati...

Samo nas san neka zna
kako se place u tami,
kako jastuk mirise na nedostajes
i kako jutro ne zelimo zvati
zeleci u snu vjecno ostati,
ja i ti zauvijek zagrljeni...

1 komentar:

Pretraga