Cuj!
fijuk vjetra dok usamljenim parovima
nocnu baladu pjeva...
Cuj!
sapat tisine pustinjske oaze
dok jezdi nebom
ka zaljubljenim koji se vole...
Cuj!
klasje psenice kako nice poljem,
svoje plodne glavice pomalja iz zemlje
radujuci se danu okupanom suncem...
Cuj!
kako mi kosa se povija
pod nicijim rukama,
netaknuta lezi razbacana
izmedju bijelih jastuka...
Cuj!
zov izgubljenog vremena
skriven duboko u tajnim odajama
stoljetnih piramida drevnog Egipta...
Cuj!
pjesmu jednog usamljenog pjesnika
koji zar ima u svojim ocima
kako pjeva da ljubav je vjecna...
Cuj!
moje srce od granita
kako puca poput leda
kada pomisli
koliko te silno zeli ljubiti...
Nema komentara:
Objavi komentar