Samoco moja...

Eto me samoco
jedina moja prijateljice,
mogu li te zvati sreco
dok me pratis niz ledene ulice...

Ajde samoco moja
na tebe sam navikao,
ja i ti smo nerazdvojni
tebe nikada nisam izgubio...

Zvat cu te njenim imenom
dok budemo setali po kisi,
a ti mi uzvrati osmijehom
da na tren osjetim kako je sretan biti...

Ne,necu ti nista pricati
samo setaj tu pored mene,
ja cu za nas oboje slike vracati
a od tebe samoco zamisliti kose njene...

Vidi vec se i ja smijesim
u mislima po livadama rosnim gazim,
umjesto tebe samoco nju za ruku drzim
umjesto nicijih njene usne ljubim...

Ajde sirota drugarice moja
prati me do mojih visokih planina
prati me do kolibe i njenog kamina
prati me samoco da sjednemo pored njega
uz Enigmu,casu vina,ja,ti i ona...